Moj brat je nestao prije 15 godina.

Ono sto je mene u svemu tome sokiralo jeste cinjenica da su roditelji prestali da govore o njemu kao da nikada nije ni postojao.

Ja sam ga se i jedva sjecala jer sam ja tada imala samo 6 godina i to je za mene ostalo negdje na kraju mozga urezano.

Jedne veceri dok sam ja radila u nocnoj smjeni pojavio se muskarac, prisao mi tihi i upitao me:

 “Da li ti znas ko sam ja?”

Tada sam sve shvatila kao da mi se otvorilo sve.

Ja sam se u tom trenutku zaledila. Njegov pogled je bio poznat ali ja nisam mogla da vjerujem da se to desava da sam ja tu vidjela svog brata da je ziv uopste. Izvadio je jedan stari lancic i tada mi rekao_ “Ja sam ti ovaj lancic dao kada si ti bila mala…”

Ja sam tada znala sve to je bio on. TO JE MOJ BRAT.

Ja u tom trenutku nisam mogla da zaustavim suze. Rekao mi je da je morao da pobjegne jer vise nije mogao da trpi mog oca. Cijelo to vrijeme zivio je na kraju grada ali svo vrijeme nas pratio i tu bio. Te noci smo sjedili do jutra o svemu pricali. Nakon 15 godina moja porodica je opet tu i kompletna-