Zaista briga o bolesnim i starijim ljudima nosi sa sobom mnogo napora, fizickog i emocionalnog. Mnogima posrbno onima starima koji su zaboravljeno od strane svoje porodice, ova paznja moze da bude jedina svijetla tacka u njihovom zivotu. Tako je bilo i sa ovim starcem koji dolazi iz naseg komsiluka i ja sam se brinula o njemu tokom njegovog zivota, zadnje 3 godine.
On je bio star i bolestan a dani su mu se svodili na tisinu bol i samocu. Djeca, dvije kcerke i tri sina su rijetko ga obilazili. Bilo je jasno a je bio zapostavljen od onih koji su bili najblizi i koji su duzni bili da budu uz njega. Ova starac koji je cijeli svoj zivot posvetio porodici ostao je sam i zanemaren od strane porodice. I dok su se drugi bavili svojim zivotom ja sam tu bila da mu pruzim paznju i ljubav i nije bilo lako.
Po selu se govorilo i pocele su kruziti neke glasine. PRICALI su da sam ja tu kod njega radi penzije i imanje i nekih skrivenih namjera. Neki su otisli dalje i govorili da ja imam skrivene namjere, da radim necasne stvari samo za novac. Ipak sve ove glasine su me povrijedile ali nisam pridala tome paznju. Oci njegove su sijale zahvalnoscu sto sam mu donijela supu ili citala novine a za mene je to nagrada bila da joj cinim pravu stvar.
Nakon sto je umro nisam bila spremna da ce me toliko povijediti njegov gubitak. On je bio sastavni dio mog zivota nego o kome sam se brinula. Smrt je ostavila prazninu ali ona nije trajala dugo. Ubrzo su svi clanovi porodice poceli da dolaze da uzmu imanje. Sinovi, kcerki, snahe svi su se borili oko toga. Svako je imao verziju sta treba da dobije dok sam ja pokusavala an sve nacine da se ne mijesam u to.
Kada je dosao trenutak da se otvori testament svi su bili ubjedjeni da ce imanje da se podijeli medju njima ali starac je imao neke druge planove. Iznosio je svoju volju, kucu vikendicu, zemlju, sume pa cak i novac je ostavio meni. Bilo je to iznenadjenje za sve a onda je notar procitao njegove rijeci da bi volio da pola od toga doniram u humanitarne svrhe. osjecala sam se sokirano ali i dirnuto nisam mogla da vjerujem da mi je svoju imovinu povjerio.
