Kada sam rekla svojoj svekrvi da ću sama napraviti svoju svadbenu tortu, nasmejala se i rekla:
— Ti ćeš da praviš tortu? Šta je ovo, piknik?
A zatim je dodala:
— Pa, kad si odrasla u siromaštvu, teško je osloboditi se takvog razmišljanja.
Moj verenik nikada nije hteo da uzme ni dinar od nje. Tako da, kada je izgubio posao tri meseca pre venčanja, dali smo sebi obećanje: nema dugova, nema poklona. Ograničićemo troškove i snaći ćemo se. I tada sam odlučila da sama napravim tortu.
Tri sprata. Vanilina, sa filom od malina, puter kremom i ukrasnim cvetovima. Ispala je savršena. Gosti su bili oduševljeni. Osoblje sale je reklo da izgleda kao da je iz ekskluzivne poslastičarnice.
A onda su počeli govori.
Svekrva je uzela mikrofon, sjajila u svojoj drugoj večernjoj haljini i rekla:
— Naravno, morala sam da se umešam i napravim tortu. Nisam mogla dozvoliti da moj sin ima loš ukus na tako važan dan!
Nasmejala se. Sala je aplaudirala. A ja sam stajala sa viljuškom u vazduhu. Prisvojila je zasluge za moju tortu…
Nastavak u prvom komentaru 👇👇👇