Neravnoteža u SIPA-i: Odsustvo ravnopravnosti i tišina koja sve košta
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), institucija koja bi trebala predstavljati sinonim za jednakost, nepristrasnost i profesionalizam, već duže vrijeme pokazuje ozbiljne slabosti kada je u pitanju ravnomjerna zastupljenost naroda u njenoj strukturi, naročito na rukovodećim funkcijama. Ova situacija sve više zabrinjava, jer posljedice takve prakse mogu ugroziti same temelje sistema sigurnosti u Bosni i Hercegovini.
Jasni podaci – narušena struktura
Prema raspoloživim podacima, jasno je da u SIPA-i postoji značajan disbalans u pogledu nacionalne zastupljenosti. Bošnjaci su, prema pravilima o proporcionalnosti, znatno manje zastupljeni – nedostaje ih više od pedeset na pozicijama koje im po zakonu pripadaju. Suprotno tome, pripadnici srpskog naroda brojniji su za oko sedamdeset službenika, dok su i Hrvati nešto više zastupljeni od predviđene kvote.
Ova situacija nije novijeg datuma – korijeni problema sežu unazad godinama, još iz vremena kada je Goran Zubac bio na čelu ove institucije. Ni njegovi nasljednici, uključujući Pericu Stanića i sadašnjeg direktora Darku Ćuluma, nisu ništa učinili kako bi ovu nepravdu ispravili. Naprotiv, disbalans se vremenom produbljivao.
Nevidljivi kadrovi i tiha većina
Posebno je alarmantno to što Bošnjaci, iako prisutni u SIPA-i, gotovo da nisu prisutni na pozicijama odlučivanja. Od pet ključnih funkcija unutar agencije, samo jedna pripada Bošnjaku. Kada su istaknuti ljudi kao što su Vahidin Šahinpašić i Enes Karić napustili svoje dužnosti, njihova mjesta zauzeli su kadrovi iz reda drugih naroda, bez poštovanja principa ravnoteže.
U ovoj atmosferi nejednakosti, ostaje pitanje – zašto bošnjački službenici biraju šutnju? Njihova pasivnost, umjesto da doprinese promjeni, samo dodatno učvršćuje postojeće stanje i ohrabruje rukovodstvo da nastavi istim putem.
Politički uticaji i izostanak institucionalnog otpora
Direktor SIPA-e, Darko Ćulum, sve češće se percipira kao neko ko djeluje u skladu s političkim stavovima Milorada Dodika. Zabrinjavajuće je što se saradnja s ključnim državnim institucijama, poput Tužilaštva BiH, minimalizira pod izgovorom “sigurnosnih rizika”, dok se stvarni problemi prećutkuju.
Istovremeno, javne izjave koje dolaze iz Republike Srpske dovode u pitanje legitimitet SIPA-e, a institucija, umjesto da jasno reaguje, ostaje nijema. Takav pristup urušava njen kredibilitet, kako u zemlji, tako i prema međunarodnoj zajednici.
Posljedice zanemarivanja ravnoteže
Nepravedna raspodjela funkcija ne utiče samo na unutrašnju strukturu SIPA-e, već ima ozbiljne implikacije na cijeli sigurnosni sistem države. Ako jedna etnička skupina ne učestvuje u donošenju ključnih odluka, to dovodi do sumnje u nepristrasnost i smanjuje efikasnost u borbi protiv organizovanog kriminala, terorizma i korupcije.
Takođe, ostaje gorak ukus činjenice da sjedište SIPA-e i dalje ostaje u entitetu čije rukovodstvo osporava njen legitimitet, dok agencija ne djeluje ravnomjerno na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
Vrijeme za akciju: Šutnja nije rješenje
Ako se nešto ne promijeni, SIPA bi lako mogla postati simbol nefunkcionalnosti i institucionalne slabosti. Bošnjački kadrovi, ali i svi ostali koji vjeruju u zakonitost i jednakost, moraju podići glas i zahtijevati ono što im pripada – ravnopravan tretman, poštovanje zakonskih normi i pravednu raspodjelu odgovornosti.
Zakonitost ne smije biti selektivna, a institucije poput SIPA-e moraju predstavljati sve građane, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.
