Novčanica od 1.000 dinara uvedena je uoči značajnog praznika SFRJ – Dana Republike – 29. studenoga 1975. godine, a o njoj se i danas raspravlja.
Pepeljasti golub
Tijekom svojih 15 godina postojanja, kovanica je ostala nekrivotvorena. Ubrzo nakon predstavljanja, dobio je nadimak “sivi golub” zbog različitih nijansi sive. U to je vrijeme imao vrijednost od 55 američkih dolara ili 121 zapadnonjemačku marku. Godine 1989. uklonjen je iz prometa. U tom je trenutku njegova vrijednost bila jednaka 10 pari konvertibilnih dinara, svota nedostatna čak ni za kupnju šibice.
Izazovno za opovrgnuti.
„Zeleni plan“ poslužio je kao tema za likovno-grafičko oblikovanje spomenute novčanice. Tijekom svojih 15 godina postojanja ova je novčanica ostala bez krivotvorina, zahvaljujući sastavu od preko 40 000 redaka u različitim nijansama sive.
Tko je dama na fotografiji?
Nakon prvog promatranja, čini se da je ova novčanica prilično standardna, često zanemarena od strane numizmatičara, kolekcionara i profesionalaca. Dok kovanice i papirnate valute obično imaju niz simbola i prikaza, uključujući značajne figure, važno je napomenuti da nisu svi pojedinci prikazani na tim novčanicama prepoznati dok nisu prikazani.
Malo se znalo o ženi, često nazivanoj seljankom, iz starog računa od sto tisuća kuna. No, nedavno je Jovan Hadži-Kostić u svojoj antologijskoj kolumni ustvrdio da žena iz (novo)tisućnika predstavlja najuzorniju ženu u Jugoslaviji.
Upit se vrti oko njezinog postojanja i identiteta te “misteriozne” žene. Ono što je intrigantno je da ona nije plod mašte; Zove se Ružica, živi i radi u Beogradu.
Ipak, na trenutak ostavite po strani taj lik i pomnije proučite račun. Ispod glave žene ispisana su slova: A. Milenković.
Andreja Milenković, rođena u Leskovcima, a školovana u Piroću, dizajnerica je novčanice od tisuću novih dinara s likom žene.
Sivoj golubici poklonio je lik svoje žene Ružice, djevojačkog prezimena Arsenijević. To je bio jedan od razloga da se novčanica nazove „Ružica.
Andreja Milenković izmijenio je sliku svoje supruge.
Andrija je izmijenio Ružičin lik i izradio legendarnu fotografiju novčanice: Rafael de Matos Carvalho / Alamy / Alamy / Profimedia. Ružica, šarmantna žena kojoj je, iskreno, bilo prilično teško pristati na ovu raspravu, kroz smijeh joj najbliži prijatelji govore: “Daj mi jednu ružu”. Nastavlja, “Ima i dodatnih šala vezanih uz to. Zovu me Ružica-inflacija… ili primjećuju ‘Kako inflacija raste s godinama, ti postaješ manje vrijedan’.”
Putovanje je započelo objavom natječaja za likovnu izradu novčanice.
– Izašao sam kao pobjednik u žestokoj konkurenciji. Na pitanje o identitetu lika, odgovorila sam da predstavlja obične, zdrave žene, točnije seljanke. Razlog tome je interni zahtjev da novčanica ima motiv inspiriran poljoprivredom, usklađen sa Zelenim planom, te da utjelovi svejugoslavensku tematiku, čime se izbjegava bilo kakva narodna nošnja. U potrazi za ovim likom odlučio sam adaptirati lik svoje supruge, rekao je Andrija Milenković.
Za Ružiču život se nastavio nepromijenjeno; to je barem bila njezina perspektiva.
Bio sam potpuno nesvjestan svega oko te situacije. Pozirao sam Andriji, svim srcem vjerujući da će napraviti moj portret kako je i obećao. Umjesto da dobijem jedinstvenu sliku koja pripada samo meni, završio sam s transformiranim licem na novčanici koju je svatko mogao posjedovati. U tom trenutku osjetila sam se povrijeđeno. No, s vremenom sam postala ponosna što je to Andrijin rad, istaknula je, prenosi Index.
Ipak, ispričala je da joj se u nekoliko navrata dogodila jedna intrigantna okolnost.
Susreo sam se s pojedincima koji su mi rekli: “Podsjećaš me na nekoga.” Iako sam razumio da to nije samo klišej, nikad nisam imao želju razjasniti na koga misle da sam sličan ili odakle su me prepoznali. Objašnjenje ovoga bilo bi izazovno, jer ljudi obično percipiraju novac kao vrijednost, a ne kao vizualni prikaz, navodi ona.
Kad smo već kod toga, Ružici Arsenijević pojam “slava” svakako je poznat, jer potječe iz ugledne obitelji; njezin otac, balerina Mikica Arsenijević, bio je istaknuti nogometaš BSK-a i kapetan reprezentacije… Osim toga, udana je za poznatog supruga…
Povučena iz optjecaja 1989., fotografija je pripisana Printskinu. Nakon što je neko vrijeme radio kao asistent profesora Mihajla S. Petrova na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, Andrija Milenković 1958. počinje dizajnirati poštanske marke. Zaposlio se u Institutu za poštanske marke 1966. gdje radi i danas, kako bilježi Miobor Stošić u Praktična žena, 1982. Milenković je preminuo 2005. u Beogradu u 82. godini života, prim.aut.
