Ja mrzim moju zenu i prije nego li sam je ozenio nisam imao pojma kolika je ona neradnica i kakav je veliki ljenivac i da sam to sve znao sto posto sam siguran da je nikada ne bi ni pogledao.
Ja svaki dan radim i subotu i nedelju i jednostavno se osjecam da se zdrobi od posla a ona samo sjedi kod kuce i brine se o djeci i to je sav njen posao.
To sam ja i nekako mogao da trpim ali prosli vikend se desava da sam dobio povredu vrata na radu i vratio sam se kuci tri sata prije nego li inace. Bilo mi je cudno jer ne cujem vrisku djece a kada sam usao i shvatio sam da ih nema. Kuca je bila prazna tu nema ni zene ni djece.
Nisam zelio da je zovem na mobitel nego sam cekao i cekao svo vrijeme. Vjerovali ili ne samo 10 minuta kada se ja inace vracam sa posla pojavila se ona. Bila je u velikom soku kada me ugledala i jasan mi je bio njen pogled i izraz lica. Vodila je djecu u grad da se opuste malo kako i sama kaze dan je bio lijep.
Prvo od cega treba da se opuste od kuce lezanja, ma grozno ja idem da radim a oni idu da se opuste Drugo, poceo sam da sumnjam u vjernost i to me boli. Sta ako ide u grad sa nekim a ja toliko radim!
Znam da ostavi djecu i igraonicama i onda slobodno moze gdje hoce i s kim hoce i to sa mojim novcem. MAlo sam pricao sa majkom i ona mi je rekla da bi bilo bolje da ja ostavim nju da se razvedem da ne treba nista da trpim. Djecu moze i majka odgajati a ja sam se rijesio brige i velikog neradnika i parazita.
