Decko sa kojim sam ja bila tri godine me je ostavio kada je saznao da bolujem od leukemije. Uz velike podrske porodice, prijatelja i svih uspjela sam da pobijedim bolesti i da se spasim i vratim. Prije par dana smo se sreli a on je tada izgledao ljepse nego ikada,pricali smo i kaze da se radi sveg toga kaje da je jako pogrijesio i da je odlucio i da bi zelio da sve pocnemo ispocetka. Zelim da mu vjerujem i zaista mislim da mu vjerujem ali nikada ne bi mogla da se pomirim sa njim i da jednostavnona sve to zaboravim jer on me je ostavio napustio kada je meni najteze bilo. Sada smo “prijatelji” on se jos uvijek nada necemo vise ali ja sam sada odlucila da trazim nekog drugog, hrabrog da ostane uz mene bez obzira na sve sto se desava kod mene.

Tada sam ga ludo voljela i mislila sam da ce u trenutcim kada je meni najgore da bude uz mene a on mi je okrenuo ledja kao da nikada nisam toliko bitna mu bila.

Svih tri godina nije bio uz mene, nije se pitao ni kako sam ni kako se borim sa bolesti.

To nije ljubav jer ako je to ljubav ja to ne zelim!