“Djevojku svoga sina volim kao što bi volila svoju rođenu kćerku, ne znam šta bi kada…”

Djevojku od svog sina voim kao sto bi i svoju kcerku voljela da je imam. Vjereni su i jako sam sretna bila jer je moj sin pronasao taku finu, inteligentnu i dobru djevojku. Prosle sedmice dolazim sa posla i izlazi moj sin iz sobe i sa njim neka druga djevojka.

On se u tom trenutku sav ukipio pa me pitao otkud mene tako rano sa posla,znai je tada moj sin da ja prema njemu necu imati milosti. odmah sam nazvala njegovu djevojku na kafu i odlucila da joj sve to objasnim na svoj nacin.

Zeljela sam da je postedim toga jer sam zena i mislim da ni ti jedna zena na ovom svijetu nije zasluzila da bude prevarena. Ali kada sam joj rekla sta se desilo i sa kim je vara moj sin, ona mi je drsko odgovorila da sam ja kao ostale svekrve i da dzaba pokusavam ali da nikada necu uspjeti da je posvadjam sa njenim sinom.

Pokupila je tada svoje stvari i odasku se okrenula i cinicno nasmijala i prokomentarisala da sam ja toliko jadna jer sam zeljela da je posvadjam sa njim a sada joj to nece uspjeti.

Jako sam razocarana- Najvecim neuspjehom samtram to sto ga nisam vaspitala da bude pravi musakrac. Nje mi je nekako zao jer je morala sve ovo da sazna na bolan nacin mozda kada sve vec bude prekasno dobiju djecu i vjencaju se onda ce joj jasno biti. Ja sam pokusala da je upozorim i da mi savjest na neki nacin bude barem cista.