Dok sam čekala u redu na kasama mega marketa u Čačku, svjedočila sam jednoj posebnoj situaciji koja me podsjetila na ljubaznost i humanost u našem svakodnevnom životu.
Bila je to obična popodnevna gužva. Kasirke su brzo skenirale proizvode, kupci su slagali svoje stvari u korpe, a prostorija je odzvanjala zvukom skenera i šuškanjem papira. U tom ritmu, primijetila sam mladu djevojku koja se polako približavala mojoj kasi. Nije bila posebno upadljiva – obična odjeća, tamna kosa vezana u rep, ali nešto u njenom izrazu lica sugeriralo je da nosi sa sobom nešto posebno.
Kada je došla do kasirke, primijetila sam da nije odmah počela s kupovinom. Umjesto toga, osmjehnula se i obratila kasirki s neobičnim zahtjevom. Zaintrigirana, skrenula sam pozornost s moje trake na njih dvoje.
“Prije nego što počnem s kupovinom, možete li mi pomoći?” upitala je djevojka s nježnim treptajem u glasu.
Kasirka je pogledala prema njoj, izgledala je zbunjeno, ali je pristala poslušati.
“Dajte mi trenutak. Evo, imam 10 000 dinara,” nastavila je djevojka, “Molim vas, pratite gdje će ta starija žena doći i recite joj da je sretna dobitnica nagradne kupovine u vrijednosti od 10 000 dinara. Hoćete li to učiniti?”
Bio sam zapanjen. Nisam mogao vjerovati da se nešto tako divno događa pred mojim očima. Djevojka nije tražila ništa zauzvrat, nije pitala je li kasirka voljna pomoći ili poznaje li staricu. Samo je željela učiniti nešto lijepo za nekoga koga nije ni poznavala.
Kasirka je promatrala djevojku s mješavinom divljenja i zbunjenosti. “Naravno,” odgovorila je naposljetku, “samo me zanima, poznaješ li tu staricu?”
Djevojka je kratko pogledala prema starijoj ženi koja je bila udaljena nekoliko kasica dalje. “Prvi put je vidim,” priznala je, “ali čula sam da imaju financijskih problema, pa sam željela pomoći koliko god mogu. Molim vas, samo joj recite da je sretna dobitnica.”
Nisam mogla sakriti osmijeh s lica. Bila sam dirnuta gestom ove mlade djevojke koja je pokazala tako veliko srce prema potpunom strancu. Shvatila sam koliko je važno primijetiti ljude oko sebe i pružiti podršku kad je to potrebno, čak i ako to znači samo mali gest ljubaznosti.
Nakon što je djevojka otišla, okrenula sam se svojim stvarima, ali mi je um još uvijek bio ispunjen tim događajem. Razmišljala sam o tome kako bi svijet bio ljepše mjesto kada bi više ljudi imalo takav altruistički stav prema drugima.
Kasnije sam napustila trgovinu, osjećajući se inspirirano. Odlučila sam da ću i ja nastojati biti bolja prema ljudima oko sebe, da ću pokušati primijetiti kada netko treba pomoć i pružiti je koliko god mogu. Jer, kao što je pokazala ova djevojka u Čačku, i najmanji gest ljubaznosti može imati veliki utjecaj na nečiji život.
