Haris Džinović: Glas naroda, a ne podjela
Poznati muzičar i vokalni umjetnik Haris Džinović već decenijama važi za jednog od najvoljenijih izvođača narodne i zabavne muzike na prostoru bivše Jugoslavije. Njegov prepoznatljivi glas, autentičan stil i harizma na sceni učinili su ga neizostavnim dijelom regionalne muzičke scene. Ipak, pored pjesama koje ga prate kroz karijeru, nerijetko se nađe i u centru interesovanja zbog pitanja o nacionalnom identitetu.
Rođen u duhu zajedništva
Haris je ugledao svjetlo dana 1951. godine u Sarajevu, u vremenu kada se u tom gradu živjelo skladno bez obzira na porijeklo ili vjeru. Kroz svoju muzičku karijeru, koja je počela 1970-ih, nikada nije robovao etiketama. Hitovi koje je izvodio osvajali su sve generacije i granice – pjesme poput „I tebe sam sit kafano“ ili „Lažeš me“ svirale su se u kafanama, domovima i na proslavama svih nacija.
Pitanje koje uvijek otvara raspravu
U jednoj novijoj emisiji, Harisu je postavljeno pitanje koje često zna izazvati nelagodu:
„Gospodine Džinoviću, da li se izjašnjavate kao Bošnjak ili kao Srbin?“
Pitanje koje se uporno postavlja javnim ličnostima, ostavljajući utisak da je nužno svrstati se. Ali Haris je i ovog puta, kao i mnogo puta ranije, dao odgovor koji pokazuje širinu njegovog pogleda na svijet.
Harisov odgovor – ličan i univerzalan
Bez razmišljanja, odgovorio je jasno i iskreno:
„Ja sam Haris Džinović. To je ono što jesam. Ljudi me znaju po muzici, po emociji koju nosim kroz pjesmu. Ne osjećam potrebu da me neko stavlja u neku kutiju.“
Ovakva rečenica brzo se proširila među njegovim fanovima i širom regiona, jer nosi u sebi snažnu poruku – identitet se ne mora definisati samo nacijom, već ljudskošću, djelima i onim što ostavljamo iza sebe.
Dodao je i:
„U Sarajevu sam odrastao uz komšije svih vjera i porijekla. Moji prijatelji su se zvali i Marko i Haso i Đorđe. I to je bilo normalno.“
Reakcije javnosti – podrška bez granica
Društvene mreže i komentari ispod emisije bili su prepuni riječi hvale. Ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije izražavali su poštovanje prema Harisovom stavu.
„Takvi odgovori su potrebni našem društvu. Svaka čast za gospodina Harisa.“
„Još jednom je pokazao da muzika ruši sve barijere. Neka nas svi čuju – ljudi su ljudi!“
Muzička poruka umjesto političke etikete
Haris nije političar, niti želi biti simbol bilo kakvog nacionalnog pokreta. On je čovjek čije su pjesme govorile o ljubavi, boli, životu i kafanskim noćima. Njegova popularnost dolazi iz iskrene veze sa publikom, a ne iz toga kako se izjašnjava.
Njegov stav o nacionalnom pitanju je jednostavan: muzika je univerzalna, a ljudskost ne poznaje granice. U vremenu kada se društvo često dijeli po raznim osnovama, njegov glas je podsjetnik da postoje i oni koji biraju da ostanu iznad podjela – i time budu još veći.
