Hasan i Azemina: Život među ovcama kao simbol časti i vrijednosti
Izbor sela umjesto grada
U doba kada se mnogi mladi okreću životu u velikim gradovima ili odlasku u inostranstvo u potrazi za lakšim putem, jedan otac i njegova kćerka iz Bosne i Hercegovine odlučili su da ostanu vjerni svom ognjištu. Hasan i njegova kćerka Azemina vode svakodnevnu brigu o impresivnom stadu od čak 500 ovaca, pokazujući da se i od tradicionalnog stočarskog rada može živjeti dostojanstveno i s ponosom.
Njih dvoje su dokaz da pravi rad i povezanost s prirodom ne moraju biti prošlost. Dok mnogi razmišljaju o odlasku, Hasan i Azemina svakim danom dokazuju da se vrijednosti poput rada, poštenja i porodične bliskosti još uvijek čuvaju na selu.
Radna svakodnevica kao način života
Hasan već decenijama živi u skladu sa zemljom i prirodom. Još od mladih dana posvetio se stočarstvu, profesiji koju je naslijedio od svojih predaka. Svako jutro ustaje prije nego što se sunce pojavi na horizontu, kako bi se pobrinuo za stado. Hrani ovce, izvodi ih na ispašu i prati njihovo zdravlje. Umor mu, kaže, nikada nije bio prepreka.
„Nekima je čuvanje ovaca nešto čega bi se stidjeli. Ja kažem – stid je krasti, a ne raditi pošteno“, iskreno poručuje Hasan.
Azemina, iako mlada djevojka, rame uz rame sa svojim ocem obavlja sve što posao zahtijeva. Nije je pokolebalo ni to što bi mnogi na njenom mjestu tražili lakšu i “uglađeniju” profesiju u nekom gradu.
„Selo je moj dom. Volim mir, prirodu i osjećaj slobode koji ovdje imam. Grad nikada nije bio moj san“, priznaje ona.
Borba s prirodom i tržištem
Iako donosi mnogo radosti, stočarski život nije bez svojih izazova. Hasan i Azemina često se suočavaju s teškim zimskim uslovima, nestašicom hrane za stoku, te rizicima od napada divljih životinja poput vukova. Pored toga, cijene hrane za stoku neprestano rastu, čime se dodatno komplikuje njihova svakodnevnica.
Ipak, Hasan ne gubi vjeru u ono što radi.
„Mnogi su digli ruke i prodali stoku, ali ja vjerujem da se trud na kraju isplati. Možda ne odmah, ali kad-tad“, kaže odlučno.
Porodična snaga i nada u budućnost
Posebnu snagu ovom domaćinstvu daje međusobna podrška između oca i kćerke. Azemina ne samo da pomaže, već i planira budućnost imanja – modernizaciju opreme, bolje uslove za životinje i lakše obavljanje poslova. Njen ostanak na selu za Hasana predstavlja najveći ponos.
„Nije mala stvar kad ti dijete kaže da želi nastaviti tvojim putem. Znaš da trud nije bio uzaludan“, govori on s ponosom u glasu.
Azemina s druge strane ističe kako stočarstvo nije samo posao, već način života. U svakoj ovci, kaže, vidi trud, vrijeme i emociju koju su njeni roditelji utkali u sve ovo.
Snažna poruka mladima
Hasanova i Azemina priča nije samo još jedan prikaz života na selu. Ona nosi univerzalnu poruku – da rad nije sramota i da se čestitost mjeri djelima, a ne glamuroznim profesijama.
„Mladi mogu birati svoje puteve, ali neka znaju da se vrijednosti ne nalaze samo u gradskim kancelarijama. Pošten život, ma gdje bio, najveća je vrijednost“, zaključuje Hasan.
Njihova svakodnevnica, premda zahtjevna, obilježena je toplinom, bliskošću i dubokim osjećajem svrhe – i upravo to ih čini istinskim primjerom snage, skromnosti i dostojanstva.
