Jedan selam koji je nadjačao sve razlike: Bosanska priča o poštovanju i ljudskosti
U svijetu u kojem nas svakodnevno obasipaju vijesti o sukobima, podjelama i netrpeljivosti, ponekad se desi da se iz obične svakodnevice rodi priča koja zagrije srce i pokaže da nada i dalje postoji. Priča koju vam donosimo dolazi iz jednog skromnog sela u Bosni i Hercegovini, a njena snaga leži u jednostavnom, ali duboko značajnom trenutku međuljudske solidarnosti.
Zemlja raznolikosti i vjekovnog suživota
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se sudaraju, ali i stapaju, različite vjere, kulture i običaji. Kroz svoju burnu prošlost, često je bila poligon za velike političke sukobe, ali i prostor gdje su narodi učili kako živjeti zajedno, dijeliti iste ulice, škole, radne prostore i svakodnevicu.
I dok mediji često naglašavaju tenzije i razlike, svakodnevni život u mnogim mjestima dokazuje sasvim suprotno – da su ljudi mnogo bliži jedni drugima nego što to izgleda spolja.
Jedan dan, jedan pozdrav – trenutak koji je sve promijenio
Jednog mirnog popodneva, efendija iz malog bosanskog sela, vraćajući se s posla, prošao je pored grupe svojih komšija. Među njima su bili ljudi različitih nacionalnosti – pravoslavci, katolici, ali i oni koji se ne izjašnjavaju religijski. Iako već godinama dijele isto naselje, do tog dana nije bilo posebnog povoda da se nešto izdvoji iz uobičajene rutine.
U duhu svoje vjere i odgoja, efendija je pri prolasku s osmijehom uputio tradicionalni islamski pozdrav: “Selam alejkum.” U tom trenutku nije očekivao nikakvu posebnu reakciju – pozdrav je bio izraz poštovanja, ne zahtjev.
Ali ono što je uslijedilo ostavilo ga je bez teksta.
Neočekivan odgovor koji je sve dirnuo
Na njegovo iznenađenje, komšije su se gotovo uglas odazvale s riječima: “Alejkumu selam.” To nisu bile prazne riječi iz učtivosti – bile su to riječi pune topline, razumijevanja i poštovanja. U tih nekoliko sekundi, između pozdrava i odgovora, srušeni su zidovi predrasuda koje decenijama narušavaju odnose među ljudima u regiji.
Jedan od starijih komšija, gospodin u svojim sedamdesetim, prišao je efendiji, pružio mu ruku i rekao:
“Mi ovdje živimo zajedno cijeli život. Nikad se nismo dijelili po vjeri ili imenu. I nećemo, bez obzira na to šta govore oni iz vana.”
Te riječi nisu bile samo spontana rečenica – bile su podsjetnik na ono što Bosna u svojoj suštini jeste: zajednica ljudi koji znaju živjeti zajedno.
Zajedništvo koje nadilazi religije i nacije
Ova priča možda zvuči jednostavno, ali ona nosi poruku koja se teško može ignorisati. Suživot u Bosni i Hercegovini nije izum, već realnost koja i dalje postoji u svakodnevnim životima običnih ljudi. U mnogim mjestima, ljudi različitih religijskih i etničkih pozadina:
-
Zajedno sade i beru plodove u istim baštama.
-
Slave praznike jedni s drugima.
-
Dijele tugu u trenucima smrti i bolestima.
-
Raduju se rođenjima i vjenčanjima svojih komšija, bez obzira na vjeru.
Baš kao što je efendija ispričao, bilo je vremena kada nije bilo važno kako se ko zove ili kojoj se bogomolji moli. Važno je bilo da si čovjek.
Kako se čuva zajedništvo u vremenu podjela?
U razgovoru koji je uslijedio, efendija je priznao da ga je taj trenutak duboko ganulo. Prisjetio se svog djetinjstva, vremena kada su njegova porodica i komšije zajednički pekli hljeb, posuđivali jedni drugima šećer, i okupljali se oko stola bez obzira na vjerske običaje.
“Kao dijete, nisam znao ko je koje vjere – znao sam samo da je neko dobar ili loš. I to je jedina podjela koju priznajem i danas,” kazao je efendija svojim prijateljima kasnije.
Ovaj događaj ga je podsjetio na vrijednosti koje su danas često potisnute bučnim narativima o razlikama. Podsjetio ga je da dobrota i poštovanje ne znaju za granice.
Šta možemo naučiti iz ove priče?
Ova naizgled mala situacija nosi mnogo dublju poruku. U trenutku kada neko pokaže iskreno poštovanje, otvara se prostor za povjerenje i prijateljstvo. Ljudi na Balkanu, uprkos svemu što su prošli, i dalje posjeduju sposobnost da vide čovjeka ispred vjere, nacije ili političkog uvjerenja.
Iako često slušamo vijesti o tenzijama, ova priča pokazuje da:
-
Poštovanje nije nestalo.
-
Empatija nije zaboravljena.
-
Zajedništvo i dalje živi.
U srcima običnih ljudi još uvijek postoji želja da se živi mirno, dostojanstveno i u skladu sa komšijama.
Poruka koja vraća vjeru u ljude
U doba kada se razlike često naglašavaju kao prijetnja, ova priča podsjeća da te iste razlike mogu biti i bogatstvo. Kada se otvorimo jedni prema drugima, kada odlučimo da čujemo i razumijemo – tada se dešavaju istinski pomaci.
Poštovanje nije rezervisano za iste, već za ljude. Selam nije samo islamski pozdrav, već izraz mira i dobre volje. Odgovor “Alejkumu selam” nije samo odgovor – to je ruka prijateljstva.
