Naša veza od pocetka je bila savrsena i uvijek je to bilo partnerstvo sa ljubavi i podrske sve do one noci kada mi se zivot promijenio iz korijena tada. Vratio sam se kuci uzrujan i pijan ali u jednu ruku i nemocan. Usao sam u stan beze imalo razmisljanja mislice da e ona da razumije moj i da ce me saslusati. Zatekao sam je kraj vrata punu zelje da nesto samnom podijeli ali mene su tada emocije popustile pa sam u trenutku slabosti i udario je.
Nisam mogao da vjerujem da sam to uradio. Bez rijeci se tada okrenula i trazila je utjehu iza zatvorenih vrata nase sobe. Oci su bile ranjive i ruzne i nosile bol i ja sam umjesto da se ispricam i potrazim nacin da se situacija smiri nisam mogao tu barijeru da predjem i nisam bio sposoban da preuzmem odgovornost za postupke. Noc je prosla tesko a ja sam spavao kao da nista nije bilo a ona je patila u tisinu.
Jutro je stiglo izenanda i uz zvukove telefona probudio sam se. Pogledao sam prema vratima i shvatio sam da su vrata otvorea ali njene stvari nisu tu. Srce mi je pucalo i ja sam se pitao gdje je ona. Osjecaj panike me uhvatio i shvato sam da se nesto lose desilo.
Ona je nazalost umrla u prometnoj nesreci u ranim jutarnjim satima. Nad svijet koji je do tada izgledao kao savrseno srusilo kao kula od karata. Dok sam slusao srce mi se lomilo. Onda sam saznao da je ona bila trudna sa nasim djetetom.
