Fraza koju često čujemo od naših starijih je: “Starost je najgora; tada nikome nisi od koristi.” Ali je li ova izjava točna?
Sa svojih 67 godina živim sam. Zamolio sam svoju djecu da dođu živjeti sa mnom, ali su odbili. Nisam sigurna kako nastaviti živjeti…” Izraz ove žene na društvenim mrežama odražava iskrenu molbu starije osobe koja čezne za društvom.
Nakon ovog priznanja počela su pristizati i druga slična priznanja:
Sa 68 godina živim sam. Moj muž je preminuo prije dosta vremena. Nastavio sam raditi jer je to jedina aktivnost koja tjera dosadu. Posljednjih godina moje postojanje se čini robotskim i ništa mi ne donosi radost!
****
“Nemam nikakav hobi, niti ga tražim, smatram se sada prestarom za to. Predložila sam sinu da se preseli u moj veći stan, koji premašuje kvadraturu njihov, ali snaha -svekrva se usprotivila toj ideji, čini se da više voli ne dijeliti krov sa svekrvom!
***
Ovo su smjernice koje psiholozi nude pojedincima u takvim situacijama:
Prema konzultantskoj psihologinji Arini Lipkini, “nedostatak hobija, i još kritičnije, nedostatak interesa za otkrivanje novih, može ukazivati na depresiju. Stoga bi za starije osobe moglo biti korisno da potraže savjet od neurologa, psihologa ili psihoterapeuta.”
Stručnjak smatra da se osoba od 67 godina u današnjem društvu ne bi trebala doživljavati starom. U tom kontekstu nevoljkost djece da dovedu majku ili oca kući nije problem. Umjesto toga, odrasla djeca cijene osobni prostor koji su uspostavila, a koji im pruža udobnost koju žele.
“Psihologinja je uvjerena da ova žena treba napustiti iluziju da je život s djecom njena najbolja opcija. Ona ima alternativni put – onaj koji joj omogućuje da ostvari vlastiti život. Jednostavnim pažljivijim gledanjem oko sebe može otkriti zanimljive stvari u njenom okruženju. Postoje lokalni događaji koje još nije istražila. Novo društveno iskustvo je bitno.
Kada se pojedinac ograniči na ograničenu rutinu osnovnih aktivnosti poput “gledanja televizije, posjeta teretani, kupovine…”, to postaje daleko štetnije. Ovaj ograničeni skup obaveza uzrokuje da se svaki dan stapa sa sljedećim, stvarajući savršeno okruženje za cvjetanje trajnog osjećaja usamljenosti.
U današnjem svijetu mogućnosti koje su dostupne pojedincima svih dobnih skupina znatno su se proširile, zbog čega ih nije mudro zanemariti. Dok se neki odluče ponovno vjenčati kasnije u životu, drugi otkrivaju potpuno nove strasti…
Istovremeno, mlađa generacija nosi značajnu odgovornost. U konačnici, djeca i unuci mogu poduzeti sve potrebne radnje kako bi osigurali da njihovi voljeni zadrže strast za životom, čak i dok stare.
