“Imam osam godina i sjecam se da tata ulazi u sobu i na uho tiho sapce: “Čuvaj mamu…” Od tada život nam se mijenja, ništa isto nije.”

U glavi mi se vrti jedno sjecanje Kje mi cesto dodje na san kao sto se kaze.

Imam osam godina i igram se u svojoj sobi kada je moj tata usao. Sjeo je tada pored mene i krenuo da mi sapuce. Samo nekoliko minuta poslije ustao je i rekao nesto o cemu toliko mislim i to mi ne izlazi iz glave koliko god zeljela!

“Nikada nemoj da ostavis svoju majku, uredu?” Rekao mi je to poljubio me u celo i otisao!

Majka ubrzo stize sa velikom panikom na licu!

Uhvatila me je pokusala sam da ostane smirena ali sam mogla da osjetim da tu nesto nije uredu i da se nesto desava sto nimalo nije lagano.

Kroz suze mi govori da je moj tata preminuo tog jutra da sam ostala bez njega. Nisam mogla da vjerujem da se zivot i sudbina tako poigrala sa nama.

To je za mene bio najtragiciniji dogadjaj u mom zivotu koji od tog trenutka ostaje nam velika misterija i ne znamo ni kako da se ponasamo sa svim tim.

Moj tata je dosao do mene popodne- pa se pitam kako je mogao da umre ujutro?