Mi imamo dva sina. Oba sina su ozenjena. Ni ti jedan dugo vremena ne zivi sa nama. Imaju svoje kuce gdje zive sa svojim porodicama. Moj stariji sin i snaha ne zele da imaju djecu te im je to stav, ne da ne mogu da imaju nego ne zele. Jednom sam pitala svog sina je li siguan u t o a on mi je rekao da se ne mijesam i da je to njihova licna odluka. Nikada vise nisam pitala to. Njihov zivot i to je njihova stvar. Mladji sin i snaha imaju cetvero djece. Ni u to se mi ne mijesamo jer je to njihov zivot i stav.
Uskocimo mi oko djece kada treba i kada od nas traze. Ustvari svi jako lijepo zivimo. Problem je nastao zimi kada sam vikendicu koju imamo na Zlatiboru prepisala snahi koja mi je rodila unucice. Vikendica je super, moze se srediti i iznajmljivati a u ugovoru je navedeno da ne moze da proda sve dok mladje dijete ne napuni 26 godina to jeste na zavrsi skole. Stariji sin i snaha odmah su se pobunili i rekli su da je to 50 posto njihovo. Plac smo suprug ai ja kupili, vikendicu od temelja oboje podigli od poda do krova i smatram da je to nasa odluka kome cemo da poklonimo i odluka sada ostaje kakva jeste i nema tu puno price.
