Izgubila sam bebicu u cetvrtom mjesecu trudoce i to na nacin na koji cu ikada zaboraviti. Sve je bilo savrseno ili je barem tako izgledalo to jeste kako bi to trebalo da izgleda prvih mjeseci kada se svi radujemo dolasku novog zivota Moje srce je bilo puno srece i iscekivanja dok smo se spremali na dolazak nase bebice Sve se promijenilo na jednom rutinskom pregledu kada smo saznali da nesto nije bilo uredu.
Na pregledu je koristen doppler inace aparat koji treba da otkrije otkucaje srcee kod bebe. Sestra koja je obavljala prgled pokusavala je da pronadje znakove zivota ali nije pronasla. Njeno ponasanje je bilo u tom trenutku po malo zbunjujuce. Dok sam ja osjecala veliku tugu i strah ona se osmjehnula pa je rekla. “Siguro je se uredu nego aparat nije dobar.” Zvucalo je kao da me je htjela utjesiti ali na trenutak mi je izgledalo kao da asm samu sebe zavaravala. Srce mi je kucalo prebrzo.
Sestra je izasla iz sobe i vratila se brzo sa jednom sestrom i aparatom za ultrazvuk. Dok su prelazili aparatom po stomaku cuo se samo mOj otkucaj. Bilo je strahovito jasno znala sam da nema otkucaja bebe. Sve je bilo tiho a osjecaj je kao da sam na drugom svijetu dok nisam i sama shvatila da mog andjela vise nema.
Kada je ljekar stigao jasno mi je ilo da je sve gotovo. Poceča sam da snimam svoj stomak jer sam mislila da cu da vidim neki znak ali ljekar je pogledao u sestre i nista mi vise nije rekao. Nisam mogla da suzdrzim suze. Sve je oko mene tiho bilo i ja sam se borila sa osjecajima tuge i bola.
Nakon tri dana morali su da obavez kiretazu i to je proces bio. Dok sam bio pod anestezijom sanjala sam decaka svog. Imao ej u snu tri godine i isao je prema nekim vratima. Kada se okrenuo osmjehnuo je i mahnuo mi je.. Plavu kosu je imao i pantole na tregere.
