Ja sam iznenada ostala bez oca kada sam bila jako mala i imala sam 10 godina.
Zadnji poklon koji sam dobila od njega je bio plisani medvjedic koji je pjevao. Ja sam to sacuvala a 20 godina sam poklonila svom sinu kada je on napunio 7 godina i znao je da ga dozivljava.
Trebale su samo dodatne baterije da bi on mogao ponovo da pjeva. Kada sam ga otvorila cijelo tijelo mi se tada sledilo kada sam vidjela prizor za koji nisam mogča da vjerujem da je tu.
Pored te kutije za bterije otac je ostavio i malenu kasetu.
A ja sam bila toliko sokirana da nisam mogla da vjerujem da sam je pronasla sada 20 godina nakon njegove smrti. Nasla sam diktafon i pocela sam da je slusam, tada su me prosli trnci.
To je bio jasno i glasno ocev glas koji mi je citao price tada moje omiljene pa je smisljao i uspomene koje su smijesne i davao je savjete za buduce mene i cijeli moj daljnji zivot bez njega.
Zavrsio je tako sto je rekao da posto nece upoznati moju djecu zeli da im predam ovu kasetu kako bi oni mogli da “upoznau svog djeda…”
Ja sam upravo to i uradila.
Sada je ta kaseta moje najvece blago a i moj sin jako to voli.
Ne mogu da vjerujem da nisam znala ni ja za to ni ti moja majka.
