Ja sam u jednom malenom gradu zaposlen kao konobar. Svake nedelje dodje jedna jako sarmatna ali ne tako lijepa djevojka i to dodje i naruci kafu. U svakoj prilici vecera sama i uvijek iza sebe ostavlja velike napojnice.
Ali jednom je stigla u pratnji jenog gospodina ali ja sam se u jednom trenutku odlucio da se razaberem jer mi je bilo jasno da se radi o susretu na slijepo. Njen izgled nije ispunio ocigledno njegovo ocekivanje a on je jedva cekao da ona ode.
Nakon nekog vremena odlucili su da odu i da plate racun koji je bio. Tek kada sam ja stigao odlucio sam da se obratim nju,
“Zelite li da pokrijem troskove kave?” Dopustite meni da to platim rekla je ona, gospodinu. Moje srce je bilo svo vrijeme uz tu djevojku. Kakav je to odvratni izgovor za neki ljudski rod. Kada cemo da prestanemo da gledamo ljude samo na osnovu fizicko izgleda, kada cemo da gledamo ljude po tome ko su i sta su i kakve su osobe a ne samo njihov fizicki izgled da nam bude u prvom planu.