Ja sam tokom skolovanja bila najsiromasnije dijete u skoli i svi su me tada gledali sa visine. Zato sam bila jako sretna kada me je jedna bogata skolska drugarica pozvala na 9. rodjendan jer nikada do tada nisam bila na zabavi, i to je moje prvo iskustvo.
Ja stvarno nisam mogla da priustim poklon kao ostala djeca tada ali sam uspjela da obucem najbolju haljinu i nadala sam se da cu tada da se uklopim u sve to. Kada sam stigla svi su me cudno gledali i saputali. Cak je tada i njena majka stalno gledala u mene i u nekim trenutcima sam osjecala se cudno.
Osjecala sam se lose pa sam odna rano i otisla i vratila se svojoj kuci ali jako slomljenog srca.
Kada sam dosla kuci otvorila sam ruksak koji je bio svo vrijeme samnom i na svoje iznenadjenje pronasla sam poruku od majke od slavljice a tu je pisalo;
“Ti si jako nevjerovatna. NEMOJ nikada da dopustis da ti neko srusi samopouzdanje. Uzivaj ” Ja sam tada toliko bila zbunjena pa kada sam izasla ispred kuce tu sam vidjela veliku kutiju. Unutra je bila torta, sendvici, grickalice kao i poklon vrecica sa svim stvarima sa zabave i nekoliko igracki.
Ja sam tada shvatila da me njena majka nije gledala osudjujuce kao ostali nego da je u njoj zaista bilo mnogo empatije. Ona je vidjela moju nelagodu i potrudila se da tada se osjecam ja prihvaceno i cijenjeno.
Sada i 20 godina poslije ja jos uvijek mislim o tome. JOS uvijek osjetim ljjutnju kada pomislim na ostalu djecu i njihove bezosjecajne roditelje koji su mi tada unistili dan.
