Ja sam trudna i za 15 meni je termin da se porodim a moj suprug ovih zadnjih 5 dana skoro da se ne trijezni, lumpuje po kafanama sa svojim drugarima dok ja kod kuce trudna s trbuhom do zuba i nije jednostavno.
Zaista se mnogo plasim jer sam svjesna da svakog trenutka porod moze da krene a ja sam sama. preko dana mi je i lakse ali kada padne noc ja ne smijem da zaspim od straha koji vlada u meni.
Jutros bez izlaza sam odlucila da pozovem svekrvu da ona na svoj nacin da proba da urazumi sina barem ovih zadnjih dana da se posveti samo meni a ona je rekla da ja samo panicim bez potrebe i da se nerviram radi gluposti jer je njen sin jako pametan i odgovoran i zaista zna kada treba da dodje a ne da ga ona upravlja.
Da je barem moja majka sada ziva da bude uz mene, pa da je tu pored. To mi je najveca zelja.