Priča o dječaku koji je promijenio učiteljicu

Početak školske godine i jedno posebno dijete

Na početku nove školske godine, učiteljica je stajala pred svojim učenicima, izgovarajući riječi koje svaki razred želi da čuje: „Volim vas sve jednako.“ Ipak, u sebi je nosila sumnju – jer jedno dijete joj nije bilo nimalo drago. Bio je to dječak po imenu Tedi.

Tedi je bio tih, povučen i drugačiji od ostalih. Njegova garderoba je bila često prljava, ruke neumivene, a oči umorne. Nije se družio sa ostalim učenicima, a njegovo ponašanje je često odražavalo nezainteresovanost. Učiteljica je s vremena na vrijeme u sebi negodovala kada bi morala da ispravlja njegove radove, ne štedeći crvenu olovku.

Promjena pogleda – istina iz prošlosti

Jednog dana, dok je pregledala dosijee svojih učenika, došla je red na Tedijev dosije. Ono što je pročitala, promijenilo je sve.

• Prvi razred: Tedi je bio pametan, vedar dječak, pun entuzijazma, uvijek spreman da pomogne. Učitelj ga je opisao kao izuzetno prijatno dijete.

• Drugi razred: Dječak je postao povučen jer mu je majka ozbiljno oboljela. I dalje je pokazivao trud, ali se vidjela zabrinutost u njegovom ponašanju.

• Treći razred: Tedi je izgubio majku. Njegov otac nije znao kako da mu pruži podršku. Dječak je postajao sve tužniji.

• Četvrti razred: Dječak je gotovo potpuno izgubio interesovanje za školu. Često je spavao na času i izgledao potpuno odsutno.

Nakon čitanja ovih izvještaja, učiteljicu je preplavio osjećaj krivice. Shvatila je koliko je pogriješila u svom pristupu.

Dar koji je govorio više od riječi

Došao je kraj godine i učenici su donosili poklone. Među sjajno upakovanim paketićima, izdvajao se jedan, zamotan u neugledni smeđi papir. Bio je to poklon od Tedija.

U paketu se nalazila stara ogrlica sa nekoliko nedostajućih kamenčića i gotovo prazna bočica parfema. Dok su se neki učenici tiho podsmjehivali, učiteljica je, bez imalo oklijevanja, stavila ogrlicu i poprskala se parfemom.

Tedi je prišao i tiho rekao: „Mirišete kao moja mama.“ Te riječi su je slomile. Te noći je dugo plakala. Osjetila je koliko joj je malo trebalo da vidi stvari iz drugačije perspektive.

Novi pristup, nova šansa

Od tog dana, učiteljica se prema Tediju počela ponašati s posebnom pažnjom. Ohrabrivala ga je, podučavala s toplinom i trudila se da mu pruži ono što mu je nedostajalo – ljubaznost, brigu i podršku.

Rezultati nisu izostali. Tedi je napredovao. Njegove ocjene su se popravile, a lice mu je sve češće krasio osmijeh. Na kraju školske godine, postao je jedan od najboljih učenika.

Godine prolaze, ali veza ostaje

Godinama kasnije, učiteljica je dobijala pisma od Tedija. U svakom pismu, on joj je govorio koliko mu znači sve što je za njega učinila:

• „Završio sam srednju školu kao treći u razredu.“

• „Uskoro diplomiram na fakultetu sa najboljim rezultatima.“

• „Postajem doktor. I dalje ste najbolji učitelj kog sam ikada imao.“

I na kraju – poziv na vjenčanje. Tedi ju je zamolio da na taj poseban dan zauzme mjesto njegove majke. Ona je došla, noseći onu istu ogrlicu i nanijela istu kap parfema koji je godinama ranije dirnuo dječakovo srce.

Kada ju je Tedi zagrlio na vjenčanju, šapnuo je: „Hvala vam što ste me voljeli kad niko drugi nije.“ A ona je kroz suze odgovorila: „Ti si mene naučio šta znači biti učitelj.“