Progonjena sumnjom, žena se bori s moralnom dilemom da svoju majku smjesti u starački dom, a njena iskrena ispovijest otkriva unutrašnji nemir koji doživljava.
Kako roditelji stare i njihova sposobnost da se brinu o sebi se smanjuje, ideja o njihovom smještaju u starački dom često postaje razmatranje za mnoge.
Donošenje teških odluka nikada nije jednostavan zadatak, koji često dovodi do društvenog neodobravanja. Međutim, postojala je jedna osoba koja je hrabro odlučila da otkrije razloge za smještaj svoje majke u starački dom, naglašavajući pozitivan uticaj ove odluke na njen život.
Po povratku sa posla dočekao me je prizor otvorenih vrata. Bez oklijevanja sam uletio u stan, gdje mi je u ušima dosjeo zvuk vode koja je udarala o pod i cijedila se u hodnik. Moji hitni vapaji za majkom odjekivali su cijelim prostorom, ali nikakav odgovor nije stigao.
Kakva je trenutna situacija? Gdje je predmet? Gdje je otkriveno? Razmišljao sam.
Nakon što sam dobila informaciju od naših komšija, odmah sam se uputila do ispred naše zgrade gdje su uočili moju majku kako razgovara sa grupom starijih žena na klupi. Njihovi zbunjeni pogledi su ukazivali da nisu bili svjesni njenog stanja – da je bolovala od Alchajmerove bolesti i da je već iskusila brojne agresivne epizode. Uprkos tome što je njen izgled izgledao normalno, znao sam da je ne mogu jednostavno prepustiti sama sebi. Realnost je bila da nisam mogao stalno da budem uz nju, jer sam imao obaveze na poslu i svoj život koji sam želeo da zadržim. Imajući to na umu, uspio sam je uvjeriti da se vrati kući, sve vrijeme razmišljajući o svom sljedećem smjeru akcije.
Osjećaj da sam iznevjeren proganjao me je duži period, izazivajući ogromnu uznemirenost, posebno kada mi je pala na pamet ideja da ona potencijalno odluta zbog svoje bolesti. U tom trenutku, ona bi postala neverovatno dosadna prisutnost. Kako je navršila 84 godine, učestalost njenih ispada i ispoljavanja agresije je eskalirala. Kad god smo imali posjetitelje, ona bi nasrnula, koristeći bilo koji predmet na dohvat ruke. Kao sat, ostavljala bi slavine da rade, bacila svoju odeću u kadu, pa čak i umivaonik…
Nakon pažljivog razmatranja, došao sam do zaključka da joj je potrebno pronaći starački dom. Srećom, otkrio sam objekat posebno dizajniran da zadovolji potrebe starijih osoba koje se suočavaju s poteškoćama. Moja primarna motivacija za odabir ove opcije bilo je osiguranje danonoćnog nadzora, što ja, nažalost, lično nisam mogao ponuditi.
Proteklih godinu dana moja majka je bila stalno prisutna u mom životu. Ovo je imalo dubok uticaj na moje opšte stanje. Konkretno, primijetio sam značajno poboljšanje u svom radu jer sada mogu pristupiti zadacima s većim osjećajem smirenosti i mentalne jasnoće. Osim toga, moj društveni život je doživio pozitivnu transformaciju, s novootkrivenim vezama i prilikama za rast. Što je najvažnije, moje su misli postale primjetno jasnije, što mi je omogućilo da se krećem kroz život s obnovljenim osjećajem fokusa i svrhe.
Svakog vikenda, bez greške, obavezno odem u posjetu majci. Teši me činjenica da je dobro zbrinuta u njenom trenutnom prebivalištu. Ipak, u meni je dugotrajna nelagoda. Da li je moguće da sam mogao učiniti više za nju? Da li sam nesvjesno prestupio i nosio težinu značajnog nedjela?
