Moja baka je umrla i nije mi nazalost ostavila nista. Braca i sestra su dobile njeno naslijedje a meni je vjerovali ili ne ostavila omiljenu biljku. Ja sam tada postala dio porodicne sale i svi su se smijali tome.
Da je to velika ironija jer sam ja bila jedina koja se brinula o baki a moja braca i sestre nikada nisu pokazali interees za nju. Zato me je sve to sokiralo i iznenadilo. Ipak ja sam pazila samo biljku kao da je zivo blago jer ako mi je to ostavila ja moram da ispostujem. nisam zeljela da umre jer je sama znala koliko mi znaci i koliko mi je bitna osoba u zivotu.
Godinama poslije dok sam se selila odlucila sam biljku dati komsije. Te veceri ona me panicno zove i govori: “Moras da dodjes, odmahhh…” Zaledila sam se i trcala sam prema njoj.
Odlucila je da presadi biljku i dok je izvlacila iz zemlje vidjela je tu malenu vrecicu. Tu je bilo oko 10 zlatnih kovanica skupa sve sa nakitom to je blo par vingat zlatnih narukvica mindjuse i rubinska ogrlica.
meni je baka uvijek pricala o svom dragodjenom nakitu ali nikada niko od nas to nije vidio. Mislili smo da su sve to stare price. Ispostavilo se da se to sakrilo i sve od mene je bilo sakriveno.
Sada se postavlja pitanje zasto ih je krila? Zato sto je ona uvijek cvrsto vjerovala da treba da se radi na tome da imas sve.Uvijek je govorila da je davanje djece previse lose jer tako cini da djeca postanu lijena. Htjrla je da sve to ja sama otkrijem i da nikada se ne oslanjam na ljude.
Te veceri sam plakala jer su to bile sve suze radnosnice. Dokazala mi je baka da se uvijek brinula o meni isto tako kao sto sam ja o njoj,
