Kcerka mi se udala prosle godine i od tog trenutka ja tiho u sebi sanjam da cu biti baka. Svaki put kada bi se o tome pricalo ja sam se nadala da ce da ima neku radosnu vijest. Ali jedno popodne odlucila je da sjedne samnom ozbiljnog lica i rekla mi je:”Majko ja sam neplodna…”
Kao da me je grom spucao.
Ostala sam zatecena. Srce mi se slomilo i prije nego sto sam mogla da razmislim izletilo mi je: “Onda ti neces ni dobiti moje nasljedstvo…” Mislila sam da ce to mozda navesti je o nekim drugim opcijama ali umjesto toga zid se pojavio.
Mjesecima poslije moja kcerka i njen suprug su objavili da su usvojili djevojcicu. Tako su sretni i posnosni bili ali kada se okrenula prema meni pitala je da li se to racuna kao da sam ja postala baka, odmah sam odmahnula glavom: “Ne rekla sam joj odlucno to nije tvoje biolosko dijete…”
Pomislila sam da je to samo kraj razgovora ali ne.

Sedam dana nakon kcerka i njen suprug su se pojavili na mojim vratima. oci su joj crvene od placa bilo, ali glas je drhato. Rekla je: “Jasno si rekla da je krv jedina stvar koja ti znaci, zato smo sada donijeli odliku…”
Tada je njen suprug istupio naprijed. U narucju je bila njihova usvojena kcerka a on je lagano ljuljao i dodao joj debelu kovertu. TU JE BIO pravni dokument. Otvorila sam ga i zeludac mi se tada stisnuo a to je bila peticija da mi se oduzme pravo bake.
Moja kcerka me gledala u oci i sapnula: “Ako nije tvoja porodica onda ni mi nismo vise…” Zalupili smo vrata ispred.

Ostala sam da stojim zaedjena a ruke su mi se tresle dok su papiri pali na pod. Izgubila sam ne samo priliku da budem baka nego i kcerku.
