Markovići, bračni par iz niškog naselja Duvaništa, imaju šestoro djece i smatraju ih svojim najvećim blagom. Iako su suočavali s osudama okoline zbog brojne porodice, oni su ostali dosljedni svom snu o velikoj porodici, što su planirali još na dan vjenčanja.
Marina, majka, ističe da je njen suprug oduvijek želio veliku porodicu kako bi imao nekoga s kim će dijeliti radosti i brige, suprotno od njega koji je bio jedinac. Ona vjeruje u snagu velike porodice koja će jednoga dana biti podrška jedni drugima.
Nebojša, otac, često je čuo osude poput “kome ste toliko djece potrebni” ili “niko vas nije tjerao na to”. Međutim, smatra da su takve kritike dolazile od ljudi koji ne razumiju ljepotu porodičnog zajedništva. Za njih, porodica je najveće bogatstvo, mjesto gdje zajedno slave srećne trenutke i zajedno rješavaju probleme.
Kroz teška vremena, posebno dok su djeca bila mala, Markovići su se oslanjali jedno na drugo i uvijek vjerovali u bolju budućnost. Iako su imali financijske izazove, nisu posustajali. Preselili su se u Niš kako bi osigurali bolje uvjete za život svojoj djeci. Nebojša je dodatno zarađivao popravljajući dvorišta i radeći građevinske poslove u slobodno vrijeme.
Iako su se ranije suočavali s poteškoćama u nabavci svega što je djeci potrebno, sada imaju veće mogućnosti. Tri najstarija djeteta rade i pomažu u financiranju potreba mlađe braće i sestara.
Markovići se ponose time što su uspjeli sami podići veliku porodicu, bez pomoći rodbine ili socijalne pomoći. Dobili su na korištenje stan od grada, što im puno znači jer znaju da imaju dugoročno rješenje za “krov nad glavom”.
