Istina je takva da na pocetku svake skolske godine ucitelji su se suocavaju sa raznim izazovima da bi se stvorila prava i uzorna atmosfera u razredu. Ali ponekada iza tih nasmijanih lica i ocekivanja kriju se i neke prepreke. Tedi je bio kao posebno dijete i nosio je na sebi teret koji su njegovi vrsnjaci tada tesko mogli da razumiju a njegova uciteljica se suocila sa raznim predrasudama i sumnjama tada.

Tada je Tedi bio djecak cija je prisutnost izazvala mnogo reakcija medju vrsnjacima. Njegova odjec anije bas bila neuredna ali ponasanje je ponekada bilo cudno. Ali ispod te povrsine i toga svega bila je skrivena duboka prica o gubitku i boli. Njegova majka koja je bila bolesna je ostavila veliki trag tada. uciteljica dok je gledala Tedijev dosije vidjela je da je on u prvom razredu bio djecak pun entuzijazima i uvijek sporeman svima da pomogne ali kako je vrijeme prolazilo njegovo ponasanje se mijenjalo i to je dovelo da ucitelji i roditelji upitaju sta li se desava.

Uciteljica je ravno brzo shvatila da su njeni stavovi prema Tediju bili losi i da nije bila pravicna. umjesto da ga vidi kao problematicnog djecaka ucinila je da to da mu pruzi podrsku i razumjevanje. Tokom pripreme novogodisnje donacije Tedi je tada donio poklon koji je bio skromno upakovan i njegova recenica je bila: “Danas mirises na moju majku.” probudili su u uciteljici empatiju i shvatanje koliko su vazna osjecanja u procesu obrazovanja.

Naravno da ovaj trenutak postao je prekretnica. Uciteljica je pocela da gleda na Tedija kao prizmu mogucnosti ali ne i problema. Njene metode tada su pocele da se transformisu a pruzila mu je i dodatnu podrsku a TEDI JE sa vremenom krenuo da pokazuje napredak u svemu. Njegove ocjene su poboljsale se a karakter sve jaci bio.

Kako su godine prolazile uciteljica je primila pismo od TEDIJA koje su tada nosile poruku zahvalnosti. Svaka rijec u tom pismu je pokazala koliko je vazna podrska i razumjevanje u zivotu djecaka. TEDI JE tada nakon zavrsetka srednje skole napisao: “Draga uciteljice zavrsio sam kao treci u razredu. Vi ste mi ono najbolje sto sam ikada imao…”