Danas govorimo o temi porodicnih odnosa, kakvo to gostroprimstvo moze biti kao i granice koje se nekada iznenada pojave izmedju djece ali i roditelja. Ponekada ono sto nam moze izgledati kao neka sitnica moze i da ostavi duboki trag i daa promijeni nacin na koji se sve to gleda. Sada ova prica je pokazala da nije vazno gdje roditelji spavaju vec kako se oni osjecaju inace u domu svoje djece kako im je tu i da li je sve toliko prijatno za sve.
Cijela ova prica pocinje pozivom sina. Rekao je da on i njegova supruga zele roditelje ugostiti u novom stanu. Majka je u tom trenutku bila ganuta jer dugo nije vidjela ni sina ni unuka. Telefonski razgovori i slike nisu mogli naravno da zamjene miris doma, miris djece i zagrljaje. ZAto je odlucila da sa muzem sjedne u voz ponese domace kolace i mnogo poklona kao i puno radosti i ocekivanja.
Na samom pocetku docek je bio topao zaista. Snaha je stavila trpezu koja je bila bogata smijali su se svi i razgovarali a i nakon toga planirali odlazak u grad. Sve je zaista izgledalo lijepo dok nije doslo vrijeme da se odmorimo. Snaha je tada rekla:”Spremit cemo vam posteljinu u djecijoj sobi. Imamo zaista dobar zracni madrac.”
Majci je tada sve jasno bilo i da to nije sala. To nije bio obican smjestan nego poruka. Osjetila sam da za nju i njenog supruga nema mjesta “Roditelji nikada ne mogu da budu gosti oni su temelji nase porodice.” Bez rijeci je ustala uzela torbu i rekla da idu u hotel. Rekla je ako nema mjesta u njihovom krevetu onda nema ni u njihovom zivotu i to je jasno svima.
Naravno da odlazak nije lak. Srce joj se slamalo jer je stigla tu sa mnogo radosti a morala da ode sa gorcinom. nije trazila raskos i nije trazila nikakav poseban tretman. Trazila je samo u tome osjecaj da je dobrodosla a ne da je neki stranac.
