Kada se njen suprug razbolio zivot zene se mijenja iz temelja. U jednom trenutku ona je bila supruga, partner, i oslonac u svemu tome, onda je postala i njegov njegovatelj.
Upravo radi tog iskustva ona je zena koja je prosla kroz sve i svasta a ona je imala zelju da pomogne i da zastiti i onda je nesvjesno na sebe preuzela mnogo uloga sve one osim one koje je toliko zeljela a to da bude voljena supruga. Bolest je tada postao centar njihovog zivota i nista vise a svaki njen potez i rijec je izgovorena i sve se cinilo kao da pokusa da ocuva iako je ponekada se gusila u tome da je sama da bi ostala dostojanstvena.
Na samom pocetku nije ni primjecivala koliko se uloge mogu promijeniti a to je pitanje kao : “JESI li uzeo lijek? “Nemoj tako da sjedis..”ili sve slicno tome. “Pojedi ovo sto sam ti spremala..” to su odjednom postali dio svakodnevnice. Njen trud da mu olaksa zivot sve je to bilo istovremeno da se preuzme kontrola. Tek poslije je njen suprug iako imao bolest bio covjek koji je uvijek donosio odluke i izrazava misljenje i osjecaja kao partner a ne dijete. Shvatanje da ga tretira kao sina a ne kao supruga je bilo bolno.
Kako je bolest napredovala sve je vise brige palo na nju. U samom pocetku se oslanjao na rame da bi ustao a aonda je postao i nepokretan. ONA GA JE hranila, kupala mijenjala pelene i stalno sam pazila da mu nista ne nedostoja. To je njoj bio problem jer je gubila partnera a dobitak osobe zavisi od nje.Najtezi trenutci su bili kada je u njegovim ocima vidjela stid.
Preokretnica dolazi. Jednog dana suprug joj je zatrazio da ga obrije i da u donese novine. Cinilo se obicno jutro a u njegovom osmjehu i smirenosti je bilo nesto drugacije. Dok je ona otisla na trenutak kupiti cokoladu on je ostavio na novinama. Napisao je: “Hvala ti za sve nije trebalo toliko da se zrtvujes za mene. Sada sa mirom popij kafu i zasladi a se a kada se ponovo sretnemo ja cu tebe da cuvam i njegujem…” To je bio kra njihovog puta.
