Tekući sukob između ruskih i ukrajinskih snaga vrti se oko sporne teritorije Černobila, lokacije koja je i dalje visoko radioaktivna zbog katastrofalnog nuklearnog incidenta koji se tamo dogodio. Međutim, postavlja se pitanje: šta motiviše pojedince da se upuste u borbu za zemljište koje je zaraženo kontaminacijom?
Razlog za to je geografske prirode: strateška lokacija Černobila na najdirektnijem putu između Bjelorusije i Kijeva čini ga logičnom metom za potencijalne ruske snage.
Da bismo razumeli događaje iz 1986. godine, vratimo se tragičnim okolnostima koje su se odigrale.
Nakon katastrofalne eksplozije u Černobilu, opšte je poznato da su prve žrtve izloženosti radijaciji bili hrabri vatrogasci koji su se hrabro borili protiv besnog pakla. Ovi hrabri pojedinci su naknadno prevezeni u šestu kliničku bolnicu u Moskvi, gdje su zatražili medicinsku pomoć.
U Moskvi je bilo malo prostora, što je rezultiralo nedovoljnim prostorom da se svi oni smjeste, ostavljajući malo znanja o situaciji.
U to vrijeme, sretna grupa od 13 vatrogasaca imala je priliku dobiti inovativni tretman od američkog doktora Roberta Galea, koji se nesebično dobrovoljno prijavio da im pruži progresivnu medicinsku negu. S druge strane, preostalih 11 vatrogasaca je ocijenjeno “nesrećnim” i prebačeni su na Kijevski institut za radiologiju i onkologiju, pod brigom vodećeg ukrajinskog radiologa Leonida Kinzelskog. Akutna izloženost zračenju dovodi do bolne smrti, jer brzo uništava ćelije i uzrokuje raspad organa. U Moskvi je primijenjen Gejlov revolucionarni pristup transplantaciji koštane srži. Donatori su traženi među kompatibilnom djecom i čekao se čudesan ishod.
Pristup ljekara u Kijevu prema liječenju svojih vatrogasaca bio je potpuno drugačiji. Leonid Kindzelsky, pojedinac jake volje, odlučio je zanemariti savjete ljekara u Moskvi i odlučio se za alternativni metod liječenja. Bio je uznemiren činjenicom da je tretman za akutno zračenje vrlo sličan tretmanu akutne leukemije nakon terapije zračenjem. 1986. radiolozi u Kijevu nisu bili u stanju da pariraju cijenjenim moskovskim ljekarima, koji su tada smatrani najboljima. Međutim, Kindzelsky je ostao uporan u svom pristupu. Uz korištenje gama zračenja i alfa i beta čestica, implementirao je potpuno kontrastnu metodu liječenja. On je intravenozno transplantirao donorovu koštanu srž, a da je nije uništio. Kako je proces presađivanja i odbacivanja koštane srži donora napredovao, tjelesni sistem za stvaranje krvi dobio je predah i počeo je samostalno funkcionirati.
Nadalje, osim ovog kontrastnog tretmana, postojala je i dodatna razlika.
U svojim memoarima, Anna Gubareva, onkolog iz Kijeva, opisala je pedantan proces pranja vatrogasaca. Za razliku od metode korišćene u Moskvi, gde su ih samo tuširali, vatrogasci u Kijevu su nekoliko dana bili podvrgnuti temeljnom intravenskom čišćenju, eliminišući svaki trag kontaminacije iz njihove krvi. U međuvremenu, u Moskvi je grupa od 13 vatrogasaca, starosti od 23 do 30 godina, čekala dolazak dr Gale u bolnicu. Smješteni u induciranu komu zbog jakog izlaganja zračenju koje je izazivalo nesnosne bolove i uništavalo njihovo živo tkivo, očajnički su se nadali olakšanju.
Među 13 pacijenata koji su bili na liječenju u Moskvi, njih 11 je, nažalost, podleglo svom stanju.
Svih 11 pacijenata koji su bili na liječenju u Kijevu uspješno je preživjelo, navodi se u službenom izvještaju.
Pacijentima u Kijevu primijenjene su znatno manje količine zračenja.
Suprotno uvriježenom mišljenju, pacijenti nisu dolazili iz različitih izvora, već su pripadali istoj vatrogasnoj jedinici i zajednički su stigli na mjesto nesreće.
Nakon značajnog proteka vremena, postalo je očigledno da je pristup dr. Galea smatran pogrešnim i nezakonitim, jer su naknadne istrage otkrile da on nema nikakve medicinske kvalifikacije i da je, u stvari, bio vojni ljekar koji je provodio neetičke eksperimente na pojedincima. ***
Gotovo neprimijećen od strane javnosti, Leonid Kindzelsky se pojavio kao heroj u tišini, dobivši malo priznanja od strane medija. Godine 1986. njegova klinika je doživjela mnoštvo pacijenata, a samo jedna nesretna duša nije uspjela da pobijedi svoju bolest. Uspjeh liječenja profesora Kindzelskog ne bi bio moguć bez pomoći njegovih kolega, koji su u Moskvu izvijestili da posjeduje isti nivo stručnosti i brige kao cijenjeni dr Gale.
