Kcerka je bila previse lijepa da bi bila nasa: Kada sam uradio DNK, otkrio sam istinu goru nego sto sam mislio!Nisam njen otac ali isto tako…

U svijetu raznih sudbina, postoje neke vrste prica koje su kao oluja, neke iznenadne, neocekivane brze i tajnovite. Jedna takva je bila protkana tisinom sumnjom i istinom koja je bolna bla a dolazi iz jedne provincije iz Vijetnama.  Obicna porodica je zivjela i uzivala ali jednostavno desila se jedna sitna greska iz proslosti koja ih je poljuljala na vise fronti.

Godinama je jedan otac zivio takav zivot koji se spolja cinio kao olicenje smirenosti. Njegova kcerka Lan je rasla u okruzenju sa ljubavi, brigom i svime sto jedna djevojcica ikada moze da pozeli. ALi ipak unutar tog muskarca tiho je bio osjecaj koji mu nije dao mira. Bila je to sumnja koja je toliko duboko bila ukorijenjena i misao da dijete koje odgaja nije njegovo vlastito. To je crv neppovjerenja koji dolazi iz neceg drugacijeg vandimenzijalnp. Nije bilo rijeci pogleda ni ti znaka nevjere. Ali je nesto drugo bilo neka vrsta slicnosti.U Laninim ocima, osmjehu i nacinu na koji se smijala hodala pa cak i sutila nije bilo njegovog licnog postojanja. Kao da je gledao drugo dijete, tudji svijet u kojem on nije pripadao.

Najvise od svega ga bunila njena ljepota koja je krhka, oblikovana pa skoro u jednu ruku i nestvarna. Toliko toga sto je on skroman covjek sa crtama i prosloscu i nije mogao da poveze sam sa sobom. KAko neko poput mene moze da bude otac ovom stvorenju., cesto bi mislio pa upadao u sumnje duboke.

Ono sto je tada izgledao kao neka svakodnevnica to su bili osmjesi puni zakrpa a porodicna slika lazni pecat. Covjek koji je trebao da bude oslanac, stup postao je sumnjiv radi svih svojoh emocija. I dok se oko njega desava zivot, u njegovom umu je sve bilo kao simulacije kao tudja sreca koju je gledao sa strane.

Iako je osjecao da moze da izgubi mir u kuci, povjerenje supruge, osmjeh kceri koju je odgajao odlucio je da trazi istinu. Bez buke,najave. Samo potpis i cekanje DNK analize.

A onda kada su dosli papiri, sve je stojalo na staklenim nogama srusilo se jednom treptaju. Nije bio otac nije bio biloski. Ne prema genima i hromozomima. Rezultati su bili jasni kao uarac sve sto je gradio, volio stitio t oje nosilo tudje sjeme.

Suprugu vise nije gledao istim ocima. ONa je i dalje bilo dijete koje je volio ali nije mogao da ne gleda istim ocima sve. Postao je hladan, dalek kao sjenka.