Majčina bol kroz godine tišine: emotivna ispovijest nakon smrti Donne Ares

Pet godina tišine – period u kojem nije mogla izgovoriti ni riječ

Majka pokojne pjevačice Donne Ares tek nedavno je imala snage da javno progovori o onome što je godinama skrivala u sebi. Kako kaže, pet dugih godina nije mogla ni pomenuti smrt svoje kćerke. Bila je to rana koja je svakog dana iznova krvarila, a svaki pokušaj razgovora pretvarao se u borbu sa suzama.

U tom periodu, kaže, život joj je izgledao kao da je neko pritisnuo pauzu. Sat je kucao, dani su prolazili, ljudi su živjeli, ali ona je ostala zarobljena u trenutku kada joj je kćerka zauvijek otišla.

Život nakon gubitka – borba koja se ne vidi spolja

Majka priznaje da su joj prve godine nakon tragedije bile gotovo neizdržive. Kaže da je:

izbjegavala susrete s ljudima,
prestala se baviti muzikom i svakodnevnim navikama,
osjećala da nosi teret koji ne može podijeliti ni sa kim,
imala osjećaj da se svaka prostorija u kojoj je boravila pretvara u podsjetnik na njenu kćerku.

Iako je porodica pokušavala biti uz nju, nijedna riječ podrške nije mogla umanjiti prazninu koja je nastala. Majčinska bol, kako ističe, ne prolazi – samo se nauči nositi s njom.

Emisija koja je probudila emocije koje je godinama potiskivala

Kada je nakon toliko godina pojavila se u jednoj od emisija odlucila je da progovori o smrti svoje kcerke i tada je sa tugom i bolom govorila. Jer je to jako tezak period bio za sve u porodici, svi su se trudili da joj olaksaju davno!

Istakla je da joj je ta emisija, ma koliko bolna, bila i svojevrsno olakšanje – prvi put je dopustila sebi da glasno izgovori ono što je predugo krila.

Podrška ljudi pomogla joj je da diše lakše

Nakon javnog pojavljivanja, mnogi su joj se javili s riječima podrške. Poruke, pozivi, pisma – stizali su sa svih strana. Mnogi su joj slali ohrabrenje, govoreći da je njena kćerka ostavila trag i da bi voljela da majka nastavi dalje, onako kako je sama Donna uvijek težila – hrabro i emotivno.

Majka je rekla da nikada nije obracala paznju na neke lose komentare nego da se trudila da sacuva uspomenu na svoju kcerku!

Povratak muzici – način da zacijeli dio duše

Nakon godina povlačenja, majka je odlučila da se polako vrati na scenu. Muzika je bila i njen život i život njene kćerke, pa je osjećala da upravo kroz pjesmu može ponovo pronaći sebe.

Priznaje da je odluka bila teška, jer svaka melodija nosi uspomene, ali i utjehu. Muzika joj je postala terapija – kanal kroz koji može isplakati bol, ali i sačuvati sjećanje na svoju kćerku.

Povratak nastupima i okupljanje sa ljudima iz muzičke zajednice vratili su joj dio snage. Kaže da želi nastaviti tamo gdje je Donna stala – ne zato što želi zamijeniti njenu kćerku, već zato što želi sačuvati ono što je ona bila.

Šira poruka njene ispovijesti – tuga se ne vidi, ali se nosi

Ova priča nije samo o gubitku, već i o:

snazi roditelja koji prežive ono što se čini nemogućim,
važnosti vremena koje daje priliku za zacjeljivanje,
podršci koja može spasiti čovjeku dušu,
hrabrosti da se vrati životu iako ništa više nije isto.

Majka osvjetljava realnost koju mnogi skrivaju: tuga ne nestaje, ona samo nauči da živi u čovjeku. I svaki pokušaj da se progovori o njoj jeste korak naprijed.