Moju kumu je njen decko zaprosio na mojoj svadbi i to se desilo bas u trenutku kada se pojavila maticarka i kada smo mi, na nasoj svadbi trebali da kazemo “da”
I tako ona u mom naljepsem trenutku je rekla “da” njemu, pored nas tu uz mladence uz neku vrstu dramaticnog plakanja skakanja i ljubljenja. Toliko mi je to cudno izgledalo!
U tim trenutcima cijela sala je tapsala pa su svi i bili jako odusevljeni i kao da su svi jedva cekali samo da se suprug i ja vjencamo, da mi zavrsimo sa tim “svojim” da bi njoj prisli i svi joj cestitali- Kao da je to bitnije bile od onog radi cega su dosli.
To je tada bio jadan osjecaj. Ja sam se udala a ljudi koji su bili pozvani da sa njima slavim cestitali su njoj i cijelu svadbu komentarisu samo prosidbu kako je romanticno divno i zaista blago njoj- to su tudje rijeci bile!
Ali ona je uslijedio jos jedan veliki sok. Samo dan poslije nazvala me moja najbolja drugarica koja se jako naljutila na mene, “jer ja nisam pokazala srecu” radi nje dok se slavila njena vjeridba na mojoj svadbi dok sam ja u vjencanici pred maticarkom!
