Danas mi za vas imamo jednu zaista tragicnu pricu. Ovdje se radi o djecaku koji je odjednom nestao i to je postala tako velika misterija da se o tome pricalo.

Kada je majka dosla po njega u skolu njega od tada nikada nije vidio, Bio je to obicni jesenji dan a nebo je sivo bilo i lagana kisa je padala. UCENICI su izlazili jedan za drugim nosili torbe i tada se suskalo sa kapuljacama jer je tezak kisan dan bio.

Tu je  bio i sin od 11 godina djecak koji je uvijek bio poznat po svojoj tisini i povucenosti tada. Majka Jelena ga je tada cekala na kapiji. ZAgrlila ga je cvrsto kao da se plasila da ce ga ikada pustiti. Posmatraci koji su tibli su rekli da im je tada taj zagrljaj djelovao jako neobican i jako cudan i dugo pa skoro i ocajno sve je to bilo.

Nakon toga desava se sok njega kao da je progutala zemlja ali i nju. Ni komsije ni ucitelji nisu mogli da kazu gdje su se oni zaputili tada. Nestali su odjednom ko bez traga.Policija je tada sumnjala da se radi o obicnom porodicnom bjekstvu a mozda je bjezala tada od dugova od nekih porodicnih problema koji su je mucili. Kako je vrijeme prolazilo taj slucaj je dobio tamnije i drugacije obrte.

Tri dana poslije svega toga sobarica jednog hotela je pronasla strasan prizor. U sobi 27 vrata su blago otvorena bila. unutra je bilo tijelo Jelene. Djelovala je tada jako spokojno skoro kao i da spava a u njenoj ruci je bila bocica tableta sa ostacima. pored kreveta bila je cjediljica. Na njoj sa drthavom rukom je napisala samo 4 recenice.

“ON SADA NIJE OVDJE.
NE TRAZITE GA.
BOLJE JE TAKO
OPRASTAM SVIMA, OSIM SEBI…

Poruka jako hladna ali puna takvih rijeci!

Policija se trudila da pocne intezivnu potragu i svaka nit kao da je odjednom pukla. Nije bilo ni ti jedne snimke sa sigurnosnih kamera koje bi pokaazalo gdje je otisao. Niko ih nije vidio na autobuskoj stanici, ni na zeljeznici ni u taksiju kao da su samo nestali…”