Moja majka me je sama odgajala a jedva smo imali sta da jedemo tada. Jedan bogati covjek nam je jednom ponudio dozivotnu sigurnsot da bi ja bila njegova ljubacnica. ona je odbila a ja sam joj zauvijek to sve zamjerila. Umrla je prosle godine a mi smo ljute bile jedna na drugu. Dok sam ja sredjivala njene stvari nasla sam tu jednu veliku drvenu kutiju. Otvorila sam i tada mi se krv sledila. Tu je bila moja malena slika iz djetinstva zalijepljena na jednu bijelu koverticu. Bankovna kartica sa PIN-om i tu je bilo njeno pismo.

Napisala je da je odbila tada bogatog covjeka jer je zeljela da ja odrastam da gledam tada snagu a ne zavinosti. Preskala je svoje obroke, svoju odjecu je krpila i radila sve dodatne smjene a sa strane je ostavljala svaki novcic. “TO nije bogastvo.” napisala je ona ali je cisto i pravo. To je tvoje i tvoja je to buducnost. Dodala je ” Sada imas alat da tu stojis pravo i ispravno i nikada ne mijenjaj svoju vrijednost ni za bilo ciji novcanik nikada.”

Saznala sam da je moja majka bila prava lavica koja mi je dala sve sto je mogla i mogu samo da budem ponosna na nju i na to sto mi je priustila i dala.