Prije 10 godina moja supruga i ja smo pokusavali na sve nacine da dobijemu bebu ali nije bilo nekog usojeha. Iako su svi mislili da je problem u meni stvar je bila u tome ad je moja supruga imala poteškoce oko zaceca. Njeno stanje je postalo i predmet komentara kao i pritisaka sa svih strana kao i od strane moje majke koja mi je svakodnevno pocela da sugerise kako je najbolje da ostvaim suprugu da nadjem drugu zenu koja bi mogla da mi rodi dijete dok jos uvijek i ja imam vremena za to.
Moja majka je takva zena koja je uvijek bila odluca u stavovima i trudila se da imam ja nasljednika i to sto prije jer kako i sama kaze mogla bi da propadne cijela moja porodica i sve ono za sta se radilo godinama. Iako su njene rijeci i teske i bolne nisam htio da odnese odluku radi pritiska. Volim suprugu i nisam zelio da je napustim radi stvari koje uticu na mene. Ulozili smo mnogo truda i rada i ljuavi u brak.
Prosle godine nakon puno godina pokusavanja konacno smo saznali da je trudna i to sa blizancima. Veliko je to olaksanje bilo i radost za nas. ALi su nam sigle djevojcice na svijet i onda sam bio ljut i bijesan i razocaran jer nisam dobio muske potomke. Iako sam bio presretan radi rodjenja nasih kceri bio je to dio mene bijesan jer nisa mogao da imam muske nasljednike.
