Nakon sto me je bivsi ostavio radi moje jako bliske i najbolje prijateljice ja sam toliko slomljena bila. Ali nakon nedelja plakanja oslijedjivanja i pokusaja na neki nacin da se sastavim odlucila sam da mi treba nesto sto ce me podsjetiti da i dalje vrijedim da sam ja i dalje bitna osoba i da sam lijepa ali sam dalje i to ja ona ista.

Onda sam odlucila da potrosim dosta novca da bi kupila sebi dizajnersku haljinu. Ne bilo koju haljinu nego onu kojus am ja mjesecima gledala i sve to na interenetu. Nedelju dana poslije sestra je stigla da vidi “kako sam ja” nakon svega. Uvijek smo mi imali neki cudan odnos. Ali ona je uvijek bila puna osmijeha i pogleda punih osjecanja sve dok nije vidjela haljinu koja je visila u mom ormaru a nova je bila.

“Oh nova haljina. – pitala je ona, prelazila je prstima preko materijala kao da je to haljina njena.” Da” Odgovorila sam vec osjecajuci da nesto tu nije uredu. Onda kao da je to nista posebno pogledala me i rekla mi je “Dakle da li ja nju mogu da obucem na vjencanje? Mislim da bi na meni izgledalo divno to”

Zamrzla sam se tada ne mogu da se sjetim bilo kojeg vjencanja. Ona je oklijevila a onda je procistila grlo pa mi je rekla da je i dalje sa njim u kontaktu to jeste sa mojim bivsim to jeste on se sada zeni i pozvana je na svadbu. Meni je srce stalo- to vjecanje ono koje nisam bila pizvana. Ona o kojem sam mislila da necu da emocionalno izdrzim a ona sada zeli to da obuce na njegovo vjencanje.

Tada sam zalijepila svoj pogled na njuj bez rijeci nisam mogla da vjerujem da je toliko drska: “Ne.Apsolutno ne.” Ona je pocela da okrece ocima i pocela da govori lose stvari o meni. Kasnije tog dana nazvala je roditelje i plakala je. Sada me svi zovu hladnom i sebicnom a niko ne pita za moje osjecaje…”