Kcerka mi se udala prosle godine i od tada sam mastala tiho da ce doci unucad. Jednog dana mi je ona rekla: “Mama ja sam neplodna…” Bila sam u tom trenutku u soku. “Neces dobiti dio mog nasljedstva.” rekla sam joj kao iz topa.
Nedavno su usvojili djevojcicu. Kcerka me je tada pitala da li se to racuna ali ja sam joj rekla: “Ne naravno jer to nije tvoje biolosko dijete.” Na moj uzas samo sedmicu poslije pojavili su se na mom pragu sa papirima o usvajanju kao i tu je bio prisutan advokat.
Stvari su tako brzo postale komplikovane da nisam mogla da vjerujem.
ONDA ONA nastavlja svoju pricu: Oci moje kcerke su bile crvene od plakanja ali joj je glas tada bio stabilan kada je rekla: “Jasno si stavila do znanja da ti je krv jako bitna, zato smo mi odlucili da donesemo ovu odluku.”
Onda je njen muz istupio naprijed, drzeci njihovu usvojenu kcerku cvrsto pa mi onda dao i dokumente u ruke.
Necete vjerovati ali je to bila tuzba za zakonsko ukidanja mojih prava kao bake.” Ako ona nije tvoja porodica… sapnula je moja kcerka, onda nismo ni mi…” Pa mi je onda zalupila vrata. Nisam mogla da vjerujem u tom trenutku. Kcerku sam izgubila. Nisam svjesna, ne znam ni sama sta da radim…” Moj zivot se promijenio.
