Ja sam imala dva pravila za svoje dijete od sest mjeseci a to je da ono je bez secera i bez hranjena kasikom- to jeste vodila sam se BLW metoda a to je dohrana vodjena od strane same bebe. Prosle sedmice sam uhvatila svekrvu kako ga hrani ni manje ni vise nego pudingom a to je prekrsila sva pravila. Kada sam je ja suocila sa svim tim ona je se samo meni podrugljivo nasmijala: “Tvoja moderna pravila roditeljska ne vaze za mene…” Odlucila sam da je sada naucim lekciju koju ona nikada nece zaboraviti.

Sledeci dan sam sjela za kompjuter i odlucila da azuriram svoje hitne kontakte od firme a to je od pedijatra, vrtica i svuda gdje je to bilo potrebno. Uklonila sam njeno ime od svega. Ona je prije bila navedena kao kontakt za hitne slucajeve kao neko kome sam mogla da vjerujem ali nakon svega ovoga pala mi je u ocima.

A sada? Nije za mene bilo niko. Nije bila pouzdana nikada. Nije bila potrebna i nije bila ukljucne au sve sto je trebala.

Nakon toga od mene je dobila jednu jednostavnu poruku “Odabrala si da ne postujes mene kao roditelja. Ja biram da ti ne vjerujem sada sa svojim djetetom. Svaka akcija ima posljedice i to je tako.”

Od tog trenutka ona vise nije bila ni na spisku osoba koje bi pozvala ako bi se nesto desilo nasem sinu. Vise nije bila dio sigurnosne mreze. Mozda je to grupo ali po mom misljenju, potpuno zasluzeno. Ako sada ne moze da postuje jednostavna pravila i kljucno nesto kako da joj vjerujem u svim tim kriznim situacijama!

Kada je moj suprug za sve to saznao rekao mi je da sam pretjerala te da sam sa tim svim uvrijedila njegovu majku i da ona kao baka ima sva prava u vezi bebe. Ta rijec “prava ” mi je zvonila u glavi!

Kao da su neke moje roditeljske odluke bile predmet rasprave. Kao da nije povreda da neko nahrani moje dijete sa necim sto sam ja zabranila. Kao da cijenjnica da je baka znaci da ima dozvolu mene da zaobidje a da odradi sta zeli.