Cijelo moje odrastanje je bilo u domovima. Ja sam upoznala svoju biolosku majku kada sam imala 21 godinu. Nakon nekog vremena sam odlucila da se preselim kod nje i njenog supruga a on je bio poznati advokat.
Oni su planirali i da me ukljuce u svoj testament ali su onda odlucili da bi bilo bolje da se napravi DNK test.
Ono sto nas je sve sokiralo jeste da je rezultat bio negativan. Ja sam ponovo ostala sama na ulici. Dvije godine kasnije ona umire pod nekim okolnostima koje su zaista bile misteriozne.
Nakon svega od toga njen suprug se trudi da me pronadje i prizna mi da je namjerno uradio da se sredi da testovi budu pogresni te ustvari istina je da sam ja njena kcerka. Onda mi priznao da on isto ima kcerku sa njom i nije htio da bilo ko dijeli nasljestvo izmedju nas dvije.
U medjuvremenu moja majka je bila jako lose dozivjela je psihicke probleme,.
Preselili su u drugu zemlju da bi bili dalje od svih prijatelja i cijele situacije i na kraju ona je i umrla.
Nakon njene smrti jako mi je tesko bilo, on je isto osjecao krivicu i radi toga je i pao u veliku depresiju iz koje se borio da izvuce se.
Htio je da ocisti svoju svijest tako sto je trazio od mene oprost.
