Ja sam sa svojom prijateljicom bila u jako bliskom odnosu od fakulteta. Mi smo prosle sve i svasta, raskide, promjene karijere i noci koje smo proveli u kafani uz mnogo razgovora. Kada se Clara vjerila zamolila me je da joj budem kuma. Jako sam sretna bila i bacila sam se i na planiranje. Pomogla sam joj oko svega, pronalazenje mjesta za vjecanje i pomaganje oko liste gostiju.
To vrijeme je bilo takvo da se ona oporavljala od jako teskog raskida i radila je na tome da pomogne sebi i poboljsa sebi. Pocela sam da trcim, kuham zdrave obroke. Tokom osam mjeseci promijenila sam nacin zivota i to je imalo vidljiv uticaj na mene, ne samo fizicki nego i emocionalno. Osjecala sam se puna samopouzdanja i energicno i dosta sretnije nego prije.
Mjeseca dana prije njene svadbe dok smo raspored sjedenja rjesavali ona je spomenula moju transforamciju. njen ton je tada bio neodlucan gotovo da se izvinjavala tada. Rekla je da se divi tome koliko sam se ja promijenila ali da se brine. “U zadnje vrijeme si u centru paznje i ne zelim da bilo sta oduzme moju paznju na mom vjencanju.”
Ja sam se tada nervozna nasmijala jer nisam shvatala gdje to vodim. onda je rekla: “Mislim da je bolje da ne stojis pored mene kod oltara.”
Tada sam prvo pomislila da se sali ali izraz njenog lica je govorio drugacije. Ona je rekla da se osjeca zasjenjenom i da se plasi da bi mogla da skrenem paznju na sebe na njenom vjecanju. Cak je i rekla da ce da ide kao gosta a ne kao djeverusa.
