Najveca zelja moje supruge je bilo da se ostvari kao majka i da u narucje uzme nase dijete. Mi smo radili sve pokusavali na sve nacine. Nakon 5godina slucajno moja supruga ostaje trudna a ljekar joj je savjetovao da treba da abortira jer bi trudnoca mogla da ima kobne posljedice. Rekao joj je da ce da umre na porodjaju ako i uspije da dodje do 9 tog mjeseca. Nije razmisljala ni sekunde o tome i odbila je abortus i odlucila da rodi dijete. 8 mjeseci se patila iz kreveta nije izkazila a onda je dosao i taj trenutak. Molili smo svi da prodje kako treba, rodila je ali tvrdnje ljekara su se obistinile. Nije prezivjela nije mogla ni da uzme bebu u narucje da cuje njen plas i da je stavi na kozu.
To je trenutak koji nikada necu zaboraviti. Jedna osoba koja mi je do tada znacila sve na svijetu je otisla a donijela drugu na svijet koja e sve da mi znaci. Ja taj osjejcaj ne mogu da vam opisem i to ne bi mogla da pozelim nikome. Neka budem zadnja osoba koja je ovako nesto dozivjela. Sutra je godisnjica smrti moje supruge i prvi rodjendan nase kcerke. Moja supruga i njena majka ce da vjecno zivi u njenim i mojim mislima. Mnogo nas ovo boli.
