Nakon 16 godina braka i zajednickog zivota supruga me iznenada napusta a ja sam ostao sam sa nasom djecom i sinom koji je imao 12 godina a kcerkica mala samo 6 godina. Sjecam se dana kada je odlucila da napusti sve. Onda sam shvatio da se udaje za nekog starijeg austrijanca i slika nase porodice od tog trenutka se raspada. Bilo mi je tesko da ce da napustim dom i djecu radi takvog nesto a to nije bila ljubav.
Zivot nakon sto je ona otisla nije bio lak. Svaki dan sam se borio trudio i radio da svojoj djeci obezbjedim sve od skolskog pribora, osnovne hrane i odjece i obuce. Svaka noc je teska bila radi suza koja su moja djeca propila i to je bio kao noz u srce. ocekivao sam da ce njihovoj majci makar malo bitno biti oni da ce zvati da pita kako su a niti je zvala ni ti ikada poslala novac. Cinilo se da je odabrala sebe.
Mislio sam da cemo uz moju ljubav da sve prebrodimo, ali sudbina me pogodi na najgori nacin. Kcerka koja je sada u tinejdzerskim godinama mi je rekla da me smatra losim ocem. Te rijeci me toliko bole. Odnos nas koji je izgledao jako dobar i jak raspao se. Njena je zelja da ide majci.
Saznao sam da taj austrijanac sa kojim je zivjela umro je prije godinu. SADA JE moja kcerka odlucila da joj se vrati.
