Nakon 4 godine od kako je moj muz umro ostavio me j da odgajam sama sina od osam godina a saznala sam nakon toga ko je on zapravo bio. Da je jos uvijek ziv vjerujem da vise ne bismo bili skupa.

Prije sest sedmica pojavio se i sluzbenik suda pokusavajuci da mi uruci sudski nalog i to za DNK test u vezi jednog djeteta. Ja sam odlucila da predam kopiju umrlice i sve to poslala dalje.

Nakon nekog vremena jedna zena se pojavila na mojim vratima te je tvrdila da je to dijete njegovo. Bila sam sokirala jer nikada nisam ni pomislila da bi on mogao da me prevari. Nemam pojma da li je to istina ili ne i nije me ni briga. Istina je jedina da dijete lici malo na njega a li da li je to moguce ne znam , mogao je da bude sa njom neposredno pred smrt.

Tada sam joj samo rekla da je mrtav i odlucila da joj pokazem gdje je sahranjen. Tada je rrazila dnk i da bi dobila dio njegove imovine masuci njima kao da je to neka zlatna karta. Nisam mogla da se suzdrzim i smijala sam se: “Moj suprug nije imao nista. Polovina nicega i dalje je nista… Slobodno sada uzmi sta mislis da mozes…”

Neki su me nazvali bezosjecajnom jeste cijenica iako nije bilo neke formalne ostavstine postojala su sredstva koja su isla mimo tog postuka. Jedno od njih jeste nekretnina za iznajmljivanje koje su nam njegovi roditelji poklonili prije nekoliko godina a ona je glasila na oboje. Drugim rijecima nakon smrti sve je pripalo meni.

Naravno da sam je prodala i taj novac ce pomoci da moje dijete ide na fakultet. Pravno sam potpuno cista i vec sam razgovarala i sa aadvokatima. Iako mi je zao tog djeteta ja i dalje imam o kome se brinem.