Nakon 6 godina borbe sa neplodnosti i gubitaka konacno sam dobila sina. On je moje cudo i vjerovatno jedino dijete koje cu ja ikada imati. Sama sam ga odgajala sve dok nisam upoznala nekoga ko me je ponovo ucinio da ja budem cijela. Vjencali smo se i pomislila sam da konacno pored sebe imam porodicu o kojoj sam sanjala i mastala svih tih godina.
Ali onda se desava situacija da je on stalno se distancirao od mog sina. Onda sam u i jednom cula kako je ostro odgovorio: “Nikada vise nemoj da diras moje stvari. OVO TVOJA KUCA NIJE. Tada sam vidio da je moj petogodisnji sin samo ostao ukupan u mjestu. A onda sam ja sledece jutro spakovala nase stvari otisla sam i nikada se vise nisam htjela ni okrenut
Jako me je boljelo to sto sam ja morala da ostavim nekoga koga toliko volim. ALi nisam prosla sav taj bol samo da bi dozvolila bilo kome da ucini da je moje dijete nezeljeno. To je dijete koje sam voljela koja sam cekala toliko dugo i mastala o njemu. Cak i poslije cetiri godine borbe i samoce znala sam da sam opet donijela pravu i jedinu ispravnu odluku i radi toga sam sretna.
