Nakon sto je djed umro baba je iako ima tri sina, 3 snahe i 7 unucadi ostala sama da zivi i jako je lose bilo zdrastveno stanje joj je bilo naruseno i ona zaista nije bila spremna da zivi sama i da se bori sa svim tim.
Jedino sam ja tada njen najmladji unuk imao razumjevanja i jedino sam ja brinuo o njoj. Mama mi je jako cesto govorila jer me je psovala da sam mnogo vremena trosim na babu i da joj trebam da ucim jer skola mi je bila najvaznija a ako se neko treba brinuti o njoj samo da ne bi isla u staracki dom. Majka mi je istina ali nisam previse paznje obracao na neke njene rijeci i trudio sam se maksimalno da budem uz babu koja nazalost nije ni dugo zivjela nakon dede samo godinu i tri mejseca. Tada sam vidio u kakvoj familiji ja zivim i odakle poticem i to je grozno.
Kada je bila sahrana svi su plakali od tuga padali u nesvjest za tu godinu i par mjeseci nisu je obisli ni ti su pitali za zdravlje a da ne govorim o tome da su ikada joj ponudili pomoc. Nije bila umucna ali sve sto je imala je ostavila tada meni vjerujte sve ukupno i sume, zemlje i neke stare kucice sve to u vrijednosti od 20.000 eura a kada je bila ostavstina svi su naravno sem mog tate se bunili, tuzili da sam ja prevario babu da mi sve ostavi da sam lopov jer ako neko treba da naslijedi to su naravno sinovi oni su svetinja njena.
Ne mogu da vam objasnim kako mi je bilo i kako sam se osjecao!
