Jedan mladi bracni par su radili u istoj firmi i to kod jednog privatnika. Kada se komsinica porodila isti dan je dobila i otkaz u toj firmi a kako bi je jos vise kaznio gazda kod kojeg je radila otpustio je i njenog supruga. Oboje su za kratko vrijeme ostali bez posla a samim tim u tim teskim trenutcima i bez primanja. Ali njihovi problemi nisu tu samo stali.
Oni su svo vrijeme tu zivjeli kao podstanari a vlasnik stana im je reako da bi do kraja mjeseca se trebali iseliti iz stana jer ne zele da rizikuju mogo da oni ne mogu da im plate kiriju. Druge komsije u toj zgradi su gledali ali niko nije ni pitao se da li toj djeci, nesretnim mladim ljudima koji su tek postali roditelji i u jednom trenu ostali bez svega, posla stana, primanja treba pomoc.
Samo par dana prije nego li su se trebali iseliti iz tog stana, moj suprug je otisao kod njih i ponudio im da zive kod nas u nasem stanu. Imamo zaista veliki stan inakon sto su djeca otisla po svijetu da traze svou srecu ostalo je se pa skoro polu prazno.
Vidjelo se da im se svidjela ideja ali su se ustrucali da je pruhvate ili ih je bilo sramota. Nisu htjekli da nam naruse penzionerski mir ali mi smo insistirali na tome i oni su i prihvatili. Evo zive kod nas sada 4 mjeseca a nemate pojma koliko su samo oni nas ucinili sretnim. Konacno suprug i ja imamo ono o cemu smo godinama sanjali a i u jednu ruku mastali Prihvatili smo kao nase a malena ljepotica raste u nasem stanu i gledamo je ka unuku.