Na popularnoj platformi TikTok, Marijana Tomić, sada Filipović nakon udaje, stekla je slavu uz svog supruga Marka dijeleći zadivljujuće video zapise koji dočaravaju suštinu njihovog svakodnevnog života. Uz impresivno praćenje od 655 hiljada pojedinaca na ovoj društvenoj mreži, njihove objave imaju moć da izmame smeh stotinama hiljada. Ipak, ono što mnogima ostaje skriveni dragulj je Marijanin izuzetan životni put, poznat kao “Medena” u domenu društvenih mreža.
Ne samo da obilježava dva rođendana, već je doživjela čudo da se dvaput rodila! Prema sopstvenoj priči, svoj prvi rođendan priznaje kao dan 1989. godine kada ju je majka donela na svet. Osim toga, radosno proslavlja svoj drugi rođendan, koji se dogodio u zimu 1994. godine kada je nekim čudom preživela zarobljena u olupini iznad rodne Ojkovice i spasena od sigurne smrti.
I posle skoro trideset godina, priča o petogodišnjoj devojčici otkrivenoj među smećem ispod pokojne bake Jovanke nastavlja da se prepričava u selima oko Nove Varoši, u Zlatiborskom okrugu.
Vremenom se narativ pretvorio u legendarnu priču.
Usred silnih emocija, transformisala se u mitsku figuru, priču epskih razmera koja pripoveda o čudesnom uskrsnuću devojčice spašene isključivo Božjom milošću.
Tog kobnog jutra, po velikim snežnim padavinama i niskim temperaturama, grupa od pet lovaca, među kojima su bili Marjan Rogović, njegov sin Jovan, njihovi komšije Rade i Dobrosav, i Jovanov zet Miroslav Mutavdžić, krenula je ka seoskoj crkvi. Ovim posebnim smjerom se rijetko išlo, ali činilo se kao da ih je toga dana vodila neka božanska sila. Okolina je bila zatrpana ruševinama, ali su neustrašivo gurali prema drevnom mjestu crkve. Događaje je sa živopisnim detaljima ispričao i svjedok i učesnik naknadnog spašavanja Marjan Rogović.
Rade i Marjan, kilometar udaljeni od periferije sela, napravili su intrigantno otkriće u snijegom prekrivenom đubretu – pramen kose koji viri iz ledene površine.
Dok su tvorovi vrebali u blizini, njihovi su krici ispunili vazduh. Radeov glas je probio haos kada je uzviknuo jednu jedinu riječ: “Marjan”. Iznenada, usred meteža, iz gomile se pojavio slabašan, dječji plač. Bez oklijevanja smo odjurili prema izvoru, mahnito čisteći snijeg. Jovanka je prva otkrivena, beživotna i smrznuta. Ali ispod nje, u njenom zagrljaju, bilo je nekoliko dece, uključujući i devojčicu. Uz veliki trud, uspjeli smo je izvući iz ruke njene bake, spasivši je od slične sudbine. Marjan je ispričao mučno iskustvo.
Čin čekanja bake u bolnici urezan je u anale.
Svetlokosa devojka se po dolasku u užičku bolnicu postavila na ivicu kreveta. Kada je upitana o njenom neobičnom izboru, jednostavno je rekla: „Strpljivo iščekujem trenutak kada će mi se baka pridružiti u snu.
Bez znanja devojčice, njenu baku je prethodnu noć odnela bela smrt. Kada su je lekari ispitivali, ispričala je kako je njena verovatno bolesna baka hodala i teturala te kobne večeri. U jednom trenutku je čak izgovorila reči: “Maia, idi kući sama”, ali je devojka odbila da se skloni sa nje. Prema izvodu iz novina Dragoljuba Gagričića, baka je na kraju utonula u san, a i devojčica je zaspala dok je napolju besnelo nevreme.
Jovan, Marjanov sin i još jedan svedok dramatičnih događaja iznad Ojkovice, nastavlja priču, navodeći da je život mlade devojke visio o koncu, a dah je sve oskudniji i da je bilo samo pitanje vremena kada će ona prestati da diše.
Jovan se priseća trenutka kada su zgrabili mladu devojku, čvrsto je zagrlivši. Živo se sjeća njenih ruku, ukočenih od niskih temperatura, otežanog daha i očigledne iscrpljenosti. Bez alternative su pojurili prema najbližim kućama, tražeći pomoć od svojih komšija. Međutim, kada su ušli na prag, telo devojčice je ponovo podleglo hladnoći, ulivajući strah da bi je mogli izgubiti. U očajničkom pokušaju, domaćica Gorica je izvršila reanimaciju usta na usta, čudesno oživivši djevojčicu. Bez oklijevanja su odmah kontaktirali medicinske stručnjake za dalju pomoć.
Neosporno čudo.
Tek posle izvesnog vremena spasioci su otkrili redosled događaja koji je uključivao Jovankin odlazak iz susednog sela. Otišla je od sestrine kuće oko pet uveče, a pored nje bila je unuka Marijana. Dalje od ove tačke, detalji ostaju nepoznati. Nagađa se da se Jovanka umorila dok je nosila Marijanu kroz sneg, što ju je navelo da se odmori. Možda ju je prevarila privlačnost sna ili jednostavno nije mogla da nastavi, što ju je navelo da legne u smeće. Zagrlila je djevojčicu, stavivši je pod krilo i u tom položaju provela noć. Sledećeg jutra, kada su konačno pronađene, Marijanine čizme su otkrivene ispod njene glave, naizgled namerno nameštene da je zaštite od snega. Vrijedi napomenuti da je noć koju su izdržali na ledenoj hladnoći, od večeri do sutradan u 11 sati, bila jedna od najsurovijih te zime. Mećava je nemilosrdno udarala po selu tokom cele noći.
Marijana
Pojedinci koji me spašavaju najprirodnije su od moje vrste.
Marijana trenutno živi i radi u Beogradu. Udata je i ima dvoje djece, trogodišnjeg sina i petogodišnju kćer. U njegovom posjedu ostaje novinski članak iz 1994. godine, koji je napisao novinar Dragoljub Gagričić, koji služi kao podsjetnik na uznemirujuću priču.
Sa svojom decom ću ubuduće podeliti neverovatnu priču o tome kako je njihova majka izdržala i trijumfovala nad nedaćama života u đubretu iznad Ojkovice. Iako sam tada bio vrlo mlad i ne sjećam se te kobne noći ili kasnijeg spašavanja, kasnije su mi ispričali svaki detalj. Ovaj događaj je označio moju drugu šansu za život, u suštini postao moj drugi rođendan, značajna prilika koju radosno slavim svake godine. Ljubav koju gajim prema Jovanu, pojedincima koji su me otkrili i spasili, nema granica. Oni su mi kao porodica, i svaki put kada se ponovo okupimo, to izazove snažne emocije i izmami mi suze na oči. Bez njihovih herojskih postupaka, danas ne bih bio ovdje i zauvijek sam im zahvalan. Marijana izražava duboku zahvalnost.
Marjan i Jovan čudesno spašavanje Marijane pripisuju višoj sili, ističući da su oni samo izvršavali svoju dužnost. Vrijeme je bilo ključno, jer je Marijanin život visio o koncu, a svako odlaganje moglo je rezultirati tragedijom. Pravo čudo leži u slučajnom susretu tog kobnog jutra kada su naleteli na scenu. Da su makar malo skrenuli sa svog puta, prilika da spase Marijanu bila bi propuštena, a ona bi podlegla hladnoći.
