Oduvijek sam imala neki osjecaj i divila sam se tome koliko je moj vjerenik ljubazan ali i pazljiv. Mi smo skupa tri godina i sve je bilo super uvijek i bez imalo problema. onda se desava sledece da sam ja prosle nedelje dobila unapredjenje na poslu ali i odmah uz to i povisicu.
Vjerenik mi je tada cestitao i rekao:
“Sve cemo to da stavimo na nas zajednicki racun. Vec duze vrijeme gledam jedan monitor i mislim da je pravo vrijeme da ga imam…”
To me je u tom trenutku zateklo. Rekla sam mu da necemo da otvaramo zajednicki racun. Njemu je lice toliko klonulo. Izvadio je telefon i nakon nekog oklijevanja mi je pokazao nesto od cega mi je pozlilo – njegov stedni racun je imao samo nula dinara ni manje ni vise…
Priznao je da nema nikakve ustedjevine i da je cak pozajmio od nekih bliskih prijatelja novac da bi kupio moj vjerenicki prsten. Tada sam bila zatecena. Kako njeko ko je uvijek djelovao kao jako odgovorna osoba moze da se nadje u takvoj situaciju. Zelim da budem uz njega da ga podrzim ali mi ovo sve djeluje kao veliki problem koji zaista je grozan.
Kako da gradimo zajednicku buducnost kada je tako nespretan sa novcem?
