U danasnjem vremenu i svijetu gdje jako cesto mozemo da vidimo javne licnosti gdje rade na tome da imaju svoje mjesto pod estradnim nebom ali cesto zaboravimo neke nevidljive heroje koji su u svom zivotu. Ovo je tekst koji govori o zivotu ali i naslijedju.

Sada pircamo o Zorani Pavic koja je bila jako velika fugura 90. tih godjna ali ona je imala pricu koja je na sebi nosila teret svakodnevnice.  Dosta toga je radila sama u tisini onako kako je znala bez podrske.

Zorana Pavic je u svijetu muzike u tim periodima bila sinonim za autenticnost i umjetnicku slobodu. Karijera pocinje u jednoj od grupa “Frenki” i tu je postala prepoznatljiva i nosila je ime koje je krasilo ne samo neke naslovnice nego je ostavljalo  veliki trag u srcima slusatelja. Njena sposbnost je da prenese emociju kroz muziku je tada bila nevjerovatna a svaki njen ton i rijec je duboko povezala se sa publikom.

Iako je ta sva slava koju je ona imala je mogla da donese lagodan zivot. Zorana je tada ostala vjerna svojim princpima ne dopustavajuci da sve te stvari odvrate je od onog sto je ona istinski njegovala i za sta se borila. Njene pjesme su bile pune ljubavi, boli i nade i pokazala je sve borbe kroz koje je prolazila. Njena pjesma “Tako je tako” to je postalo himna mnogima koji su se u tim trenutcima u zivotu suocavali sa gubitcima i izazovima i tada se pruzio osjecaj da nisu sami u svojim bolima i patnjama.